Sewen

Tražim ljubav u trgovačkom centru, kiša propada iz jednog kantuna.
Ovi se prave da ne vidu, to se ka i ne računa.
Nije moje mada vidim, al skoro da i meni ne smeta.
Imam osmjeh na licu, imam cilj, a poznata mi je i meta.

Tražim ljubav u trgovačkom centru, bujica ljudi se nečasno gura,
Sve je nekako namišteno i sve je karikatura.
Samo se oni zločesti ne znaju sebi nasmijati,
Samo će takve uvik neka paranoja grijati.

A ja još uvik tražim nemoguće ove nedilje i nije to zbog nedilje znam.
Al dogodi se tako da prečesto mislima odlutam
Imam taj svoj gušt i minut kad sam sritna riba
I ništa ne tražim jer ništa mi ne triba...

Mrtvilo zimsko, ko timsko,
Godišnja doba su se urotila
I previše gamadi nakotila...
Kao da smo popuštali svo vrijeme,
I sad su nam oči nijeme,
A koraci skamenjeni u strahu,
Ko šećer smo u prahu!
Samo bez slasti, s puno masti!

Mrtvilo traje i već se prepoznaje
Tko je kome brat,
Tko je započeo rat...
A to se događa s druge strane zida
Namjerno, bez stida.
Opet se igrokaz odvija
Dok majka dijete povija
I bit će opet loše, ljudi odoše...

Jel i ribe kakaju?!
Obrok ne preskakaju,
Moraju se smješiti
I balasta riješiti.

I rakovi nuždu vrše?
Morske zakone ne krše!
Ljudi kad prolupaju,
U moru se kupaju...

Hobotnice i ježinci,
Redovito, ko i klinci...
Zbog kakice, sve je plavo,
A plavo je čisto, zdravo!

Ja imam rješenje,
Vlastito javno mijenje;
Da Rusi uđu u NATO
Eto baš zato.

I Amerika da ruski propriča
A revoluciju veliča!
Kompromisa mora bit
Jer svit će isparit!

I da se Kina nasmije,
A Koreja bude ka prije.
Indija neka gušta
Izrael Palestini popušta.

Triba ljudima da shvate
I da srbi grle hrvate
Mir susjedima svita cilog
Crnog, crvenog, žutog i bilog.

Sa vrimenom svaka vlas posidi,
Izilo iznutra, ma niko ne vidi.
S prijateljem sidne se i pije
Samo vrime prijatelj mi nije.

A ono teče, ne znam di se sliva
Duša mi se pod lumbrelom skriva.
Da ne kisne, dok kaplje iz visa
Kad zamanta odozgor sa Klisa...

Puna je vrića svega šta sam snija,
Još sedam je takvih punih di sam bija.
Ne znam mirovat, ostat ću u điru,
Ne da mi se mučat, pusti me na miru!

Skupilo se ispod očiju, zgužvala se koža,
Boli i prednja i zadnja loža.
Iskrivila se kičma, boli svaka žunta
Svako me jutro u prsi punta.

Godine nisu tek broj, s njima samo je teže,
Samo me sićanje za mladost veže.
A i to pomalo gubim, nestaju slike moje
Koža je suva, a dlanovi se znoje...

Za papar se više nima, dolazi zima...

Pomodrila su usta, razridili se zubi
Sa vrimenom razum gubi.
I sve je teže srest svit koji sam zna
I prva je susida jučer partila.

Zapritit ću faci šta me iz ogledala gleda,
Da me ne tira nigdi priko reda.
Uzet ću svoje tablete da izduram dan
I pravit ću se da nisam umoran.

Sunce će zać, za papar ću se snać...

Možda sam htio što mi ne pripada,
Ove ulice sve znam
Njima prolazim sam.
I sve što dotaknem, uzmem, sve ispada.
Kao da sam cvijet iz vina
Ubila me kiselina.

Ne trpim tišinu, a tiho je sve.
Prije dana, magla je,
Razlila se kao da je boja
Ljubav moja...

Sva ta mjesta koja sam vidio sam, bez tebe
I nemaju neki smisao.
Samo sam s tobom bio otvoren za nešto više.
Samo sam s tobom istinski prodisao.

I znam da nema povrata na staro, nije ljubav porez.
Tko dobija ne znaš do kraja.
I jedno sjećanje na nepromišljeni potez.
Ostala su samo dva keksa i obična šalica čaja...

Hvala ti B(l)ože što sam slijep,
A zalijepim ko dobar sellotape.
Ne vidim koliko se obruč steže,
Bilo je ovdje nekada i teže.

Hvala ti B(l)ože što sam glup,
Koliko oštar, toliko tup.
Ljudi su meki, ljudi su kruti,
Ne tešku hranu, uzmimo smoothie.

Hvala ti B(l)ože što nemam klan
A isto sam svega ovoga član.
Ne čujem, a neću slušni aparat
Neću i ne znam varat.

Ma znam, al se otimam...
I čujem, pa odlučujem.
I vidim pamet dođe na svoje.
Sve ovo je carstvo moje!

Tesla je hrvatina prava,
Ti si debela krava.
Dinamo je ime nebitno,
Ubi pedera podhitno!

Smrdiš kao pijanac,
Bosanac je isto stranac.
Pandurima smrt poželi,
Ma mrzi svijet cijeli!

Crnje za Afriku vrati,
Svakog beskućnika zamlati.
Batina je olovka naša
I objesi drogaša...

Ustaša kolje partizana,
Cigani i židovi, rak rana!
Oprosta ni za lijek,
Ipak smo 21. vijek!

Ove riječi su gorivo za ratove!
Dal smo spremni vratiti satove?
Dal smo spremni prestati sa zlom?
Napajati nedjelo nedjelom?!

Evo klečim, ako treba.
Darujem vam dio neba!
Darujte i vi drugom,
Prestanimo s tugom...

Uživam u pelinkovcu, noćas me ruši.
Nisam ni znao da ide uz sushi.
Noćas sam srušio zgradu u sjeni
I svi su moji izlazi zatvoreni.

Ne nazdravljam nikom da me utješi
Svaka se pobuna u korijenu riješi.
Navikao na navike, razočarenja su teška
Ja sam samo ubojica i nečija greška.

Sve što uništim, dotaknem,
Nek svojom te ludošću potaknem.
Da promjeniš stav
Jer čovjek si, a ne lav.

Ostvario sam dječački san
Izašao sa sudbinom van.
Al sve je samo lokva kiše,
Dok presuši, nema me više...

Ja sam čuvar izgubljenih misli,
Pjena mora, ostala na obali,
Zarobljen među nevinijima,
U isčekivanju praska zore.

Moj snijeg se ne topi na proljeće,
Crtam ugljenom idealne snove.
Bio sam sve ono što jesam,
Al ostadoh čovjekom praštanja...

Živim u kotlini, na glavnoj cesti,
Al moj dom su planine oko grada.
Duši je mjesto među zvjerima
I rosom pašnjaka, uz žubor tišine.

Sve prolazi mimo nas,
Brže nego sam očekivao.
Ko da sam beskonačnost šutnjom dočekivao...

Prebrzo se život odvija,
Previše me stvari odbija,
A najviše me pogodi što izgleda ko robija...

Svi ćemo pod beton,
Bili naslovnica ili feljton.
Oko nas su kilometri radosti i mladosti...

Gdje si ti, bio bih ja.
Gdje sam ja budi ti,
Sretan nam put sve do živopisne starosti...

Ovo je zlatna dolina,
Ja sam ovdje rođen i rastao.
S prvim se ljubavima sastao
I dobio sina.

Vjetar savija pruća
Sve prolazi, što ne valja odlazi,
Vrijeme je stalo i opet ga je malo...
Ovo je moja kuća!

Zaželio sam sreću,
Sve je postalo kako sam htio.
Valjda sam i Bogu mio.
I ništa dirati neću.