Sewen

Po blagoslov sam ti doša,
Po zrno vire da me obrlati.
Donija sam dušu da sve plati.
Ja sto sam puta ovuda proša,
Nisam te ni vidija ni čuja,
A ti si čekala ka vruja.

I moja si mater, ženo
Tvoj sam kakav jesam, grišan
I dobar i loš i smišan.
Reci - idi i sve ti je oprošteno.
Al poveži sve niti od toga
Da bi jubit moga.

Ima neko zbog koga bi okrenija svit.
Ima taj osmjeh i pogled diva,
U tim očima moj mir počiva.
Kako ti rečeš, tako će i bit
Oslobodi nam put i makni draču,
I ne daj da sritni plaču...

Volio bih te hladnokrvno,
Ali ne mogu.
Ja nisam taj sretnik
Da ti posvetim sve svoje postojanje.

Kao da sam paranoik,
Osvrćem se nakon deset koraka.
I mjenjam smjer kretanja
Da ti zametem miris i trag.

Volio bih te mokrim rukama dirati
I da nas vjetar vrti.
A mi obučeni kapima kiše
Smijemo se svijetu...

Ne znam kako ti dokazati ljubav.
Nisam ti vješt u obećanjima.
Al sam s vremenom u dobre
I gajim nadu da ćeš doći...

Nikada nisam sanjao da imam
Nikada nisam šaptao u snu.
Ni želio glasno reći - da, uzimam,
Jer ti nisi nikada bio tu.

Nikada nisam sanjao život u dvoje
Nikada nisam hodao rame uz rame.
Sad što je moje, postaje i tvoje
Tvoje je svjetlo izlazak iz tame.

Nikada nisam tražio da me se voli,
Nikada nisam bio toliko mali.
Zadrži osmjeh i neka nikad ne boli,
Vječnost čeka, ni za čim ne žali...

Bio sam sam na pučini,
More i uzme i daje.
Tako to život učini,
I bonaca predugo traje.

Nebo je bilo prazno,
Potroših i ovu sreću.
Pomislih, ni pod razno,
Ovo preživjeti neću.

A onda je došao val,
Vjetar Posejdon tjera.
Kopno, pod nogama žal,
Spašen, vraća se vjera.

I najmanja nada je nada,
Opet sam našao luku.
Izgubljen u svjetlima grada,
Ti držiš me za ruku...

Danas je praznik i ništa ne radi
Ljudi su na selu.
Ja se izležavam u staroj šupljoj kadi
Ko uhvaćen na djelu.

Pa što da sam se dirao, svoj sam na svom
Ionako nikoga nema.
Samo kad ostanem sam, ovo je dom
To nije dilema!

Ne jedem, ne pijem, samo se mazim
Prosipam potencijalnu djecu.
Sve ću tragove pobrisati, na to uvijek pazim
I skrit ću jaja zecu!

Gledam u prazno ispunjen prašinom,
A nekad sam bio pustolov za istinom.
I moja polja su bila ljepši suncokreti,
Preoteti...

Gajio sam iluziju, neprimjerenu sebi,
Spojio sam ono što nikad nebi.
Nervoza ne ide skupa s nadom
Već s jadom.

Neka meni mene, dok me ima
Čujem preko drugih da me netko snima.
Jel to opet neka nova šansa,
Romansa?

Ne mogu dugo biti pogrbljen ko starac.
Ja sam za vršnjake ipak kao povjetarac
I bacam se prsima i srcem na sve.
Ma dobro je.

Moja je sreća umrla jedući jabuke
Zarivenih noktiju u lijevo koljeno.
S kletvom na usnama koja se ne vraća.

Bio sam na distanci čitavo prosuto vrijeme
Paleći svjetla po danjem svjetlu...
Ponor sam prošao bez nade da ću te sresti.

Zazivam kišu nad poljima mirisne lavande
Bježim od ljudi ostavljajući lažne tragove
Lakše je držati kamen neg tuđe srce!

Lutat ću sve dok ne izbrišem sjećanje na te'
A moje nevjerne misli postaju moj glad.
Kome da ostavim uteg svih sklonosti?..

Malo nas je streslo...
Sve šta je obreslo, sad će morat past,
Svit će vadit mast,sanaciju molit,
Jer ko će pribolit šta je štala pala...

Malo nas je streslo...
Sad je novo geslo, neka trese dalje,
Bog nam ovo šalje, sad će bit i para,
Prašinu s ormara, plati pa prihvati.

Triba se znat snać...
Rupu je lako nać, makar i zakonska bila
A onda dobiješ krila, pa tražiš još i još,
Ma traži sve dok moš i moli da manje boli...

Sve lakše podnosim gubitak!
Ne tragam za razlozima!
Sve je po onoj poznatoj - Bože u tvoje ruke...

Postajem defanzivni igrač rode!
Nikome ne dam u svoje slobode!
Narav je moja ko dječja mašta,
Moja naivnost prečesto ispašta.

Sve lakše se mogu udaljiti!
Želim vas nesresti više,
Vas duše sitnih razlika u koračanjima životom...

Posustajem jer vrijeme nije sklono
Ja više nisam on, još manje ona, više ono.
I ovu partiju ću odigrati brilijantno,
Zapjevati... e to je fascinantno...

Kad sam te vidio, znao sam da si
Poslana da me spasi.
Tiha i brza kao strijela
Ljubičasta bijela.

Otplovile su misli srce gađajući
Okrenula zemlju dan rađajući.
A nisi još smjela
Ljubičasta bijela.

Bila si dama koja ne čeka
Meni odavno nema lijeka.
Ja dječak sa sela
Ljubičasta bijela.

Satkan sam od te čudne nijanse,
Satkan sam od renesanse.
Tek točka ispod raspela,
Ljubičasta bijela.