Sewen

Mene je strah jer nemam potrebu
Družiti se s tobom jer si Rom.
Da li tražim opravdanje za to,
Dobrotom, a prikrivenim zlom?!

Mene je strah jer nemam želju
Čuti ono srpsko prezime i ime.
Izigrali smo sve izgubljeno vrijeme
I bez potpisa smo ljeta pretvorili u zime.

Mene je strah jer nema nade
Da se rukujem s nekim tko ima Alaha.
Izgubljen sam u svijetu nesavršenih.
Mene je jednostavno strah, straha.

Mene je strah jer osjećam bunt
Prema talijanskom rodu i porodu.
Povijest je odavno rekla sve o njima,
Ništa mi više ne drži tu vodu.

Mene je strah jer nisam siguran
U taj slovenski stisak ruke.
Oni se svakako prave pametni,
A izdali bi te bez po' muke.

Mene je strah jer osjećam hladnoću
Kad prođem pekaru koju drži Albanac.
Gledam te krupne crne oči
Prema njima sam uvijek bio stranac.

Mene je strah jer nisam naviknut
Na mađarski jezik i mađarske ljude.
I nije dovoljno ako mi daju garantno pismo
Pobjeći ću ma što bude.

Mene je strah jer nemam pojma
Što je to Hrvat, onaj pravi, pun sebe.
Falsifikatima je uvijek dovoljno mjesta,
A onaj pravi uvijek najebe!