Sewen

Ode je srce najpunije sriće.
I mislim da zauvik bit će.
Ode je svit vridan suza i smija.
Ode sam se uvik zgrija

I vitar kad se zaplete u bore
Ka barka se stara nasuka na hridi.
Zapitam se jel bolje more?
Sidnem i rečem da vridi...

Nitko ostat neće, avenija je duga,
Dok mjesečina igra, gospodar i sluga,
Bacit će sve maske pred lice svog Boga,
Završit će priča i više od toga.

Nitko ostat neće, kad zatitra zima,
Kad se lišće sledi, a još cvijeta ima.
Ulične će lampe, svjetlom toaletom,
Zadnji put duše poslati da okruže svijetom.

Budi miran, budi blag,
Ja sam ipak ostavio trag.
Nije bitno dal' za milijune
Il' samo za nas.
Pobrini se da ništa ne strune
Da ne izgubimo dobar glas.
Da znam da mirno mogu ginuti,
Netko će sutra i za tebe brinuti.

Nije jubav za siromašni svit
Nemoreš na kamenu ostarit
Nigdi mesa, samo kumpir i luk
Nije jubav za obični puk.

Bidan je čovik volija
Nikad je nije pribolija
Dali je za prvu ligu,
Dali na tuđu brigu.

Nije se mirija s tim,
Reka je - kad zavolim,
Teško je drugoga nać,
Teško se na svitu snać.

Nije jubav za siromašni svit
Nemoreš na kamenu ostarit
Nigdi mesa, samo kumpir i luk
Nije jubav za obični puk.

Ni ona se nije dala
Brzo je zaspala.
Crnih je dana više,
I od sunca, kiše.

Nižu se godine, plodne i posne
Djelimo ljude na dosadne i štosne.
Za malo malo smjeha, sve mogu dati
I nikada neću odustati.

Ne znam gdje pasti, kako se dići,
Vrijeme će reći, ko lopov mi prići.
I držati vreću da u nju sve stavim,
Da loše bacim i dobro slavim.

Danas sam s vama jer želim
I bit ću dok ne pobijelim.
U ovim godinama kom ruku dam
Taj mi pripada, tome pripadam.

Para more slani pramac,
A propela opet krpi.
Grijota je ostat samac,
Kad ti duša ište, trpi.
A drukčije neće bit
Najlakše je ostavit.

Ti si moja jubav i greška
Moj svit oduvik.
Ti si za mene ješka,
I za svaki moj smij, lik.

Triba mi nešto protiv bolova
Ovo obara s nogu.
Ove su prsi pune olova
Uspija bi bit sritan da mogu.

Ka da smo ovisni o boli
Životom goli.

Iz Zagreba ide, euro vlak
I sidin u njemu ka da sam đak.
A vlak ka vlak, opet kasni
Za Evropu smo malo i glasni.

U mome kupeu, sklad i idila
Vjeroučiteljica neka do mene sila.
Ka lipi anđel, krilat i drag,
A kažu da anđel je bija i vrag.
Pita me čim smo makli sa stanice
Da šta bi ja tija i di su mi granice...
Jel bi volija s pederom sidit
I nekog srbina iz Bosne vidit?!
Jel mi je draža crna prodavačica
Domaći tajkun il tajkunašica?!
Šta kad bi me taka umjetnik sa sidom,
Il kurva šta crnči prid Berlinskim zidom?!
Bili priča s rap alternativcem,
I s engleskim nogometnim reprezentativcem?!
Indijki s ditetom, bili da misto,
I bili turkinju zagrlija isto?!
Šta bi radija sa nekim hakerom,
Bil' dotura za abortus nazva maherom?
Jehovinog svjedoka da li bi slušao,
Il s redovnikom nešto pokušao...

Pitam se stara, šta si me satrala,
Za koga si mene učiteljice smatrala?!
Ti koja tribaš učit za života,
Ti si tek obična i prosta sramota
Prosta ka prosta rečenica bez smisla,
Šta si se stisla?!
A ovu anketu biskupu pošalji,
Iz moga kupea se momentalno udalji...

...jer, si bahat,
Počeo si nas preskakat.
Postao si onaj što ne vidi,
Onaj koji niječe.
Bar se malo stidi
Da te ne presječe.

Tomislave ne znaš smjer
Jer, si bahat
Nekada si znao mahat
Sad odmahuješ sa smješkom
I činiš nas greškom
Neispravljivom za sve
Osim za sebe.

Tomislave, razočarenje svih,
Ovaj put ću biti tih
Neću spustiti ni glasa,
Isto tako misli i masa...
Masa ljudi koje si gazio
Bez da si pazio...
Jer vratit će se svaka kazna
Jer se svaka tajna sazna...