Sewen

Ti si jedno obično pseto.
Ti si ološ bez duše.
Ti si eto, sve to.
Tvoje vizije, moje snove ruše.

Ti ne možeš napraviti brod.
Ti ne znaš stvarati.
Ti nećeš dotakniti svod.
Ti znaš izgarati.

U meni je gnjev i slaboća,
Čist bijes pomješan s tugom.
Iz tvoje ruke pune trulog voća,
Ništa ne želim, nit posežem za drugom.

Da sam bar mlađi,
Još bih pobjedio.
Bio bih na svojoj lađi
I jedrio...

Gledam valove, nepregledne brazde,
Neki ljudi nisu za gazde...

Kao melem rani dođeš mi
To si meni ti.
Pa me dodir tvoj othrani
Kao čedo zaspem ti na grudima
I rekao bih ljudima
Da te volim.

Kao zrak što dišem trebam te
Kao korjenje.
Da ti zauvijek mirišem
Naše proljeće da traje godinu
Kao riječ gospodina, gospodinu
Volim te.

I da se potroše sve riječi svijeta
Ja bih opet tebi našao par slova
Na tragovima našeg prvog ljeta
I na pjesmi galebova.

Kao melem rani, dođeš mi
Ostani...

Želim da znaš, da si utočište moje i moj štit.
Želim da znaš, da ću te voljeti dok svijeta će bit.

Želim da znaš, da mojim snovima ti nisi gost.
Želim da znaš, oduvijek si mojoj cesti most.

Ja svoja obećanja nikada nisam ostavio u zraku.
Vjeruješ li gospodinu, kao što vjeruješ seljaku?!

Želim da znaš, moja sreća je moja, al rado je dajem.
Želim da znaš, samo je jedan prvak i ja to prepoznajem.

Ima skoro šest miseci da sam zaljubljen svaki dan.
I to mi baš puno, puno znači.
Ovo je ka druga srića!
Opet virujem i smijem se i kad se oblači.

Moja se radost prosipa di god stignem.
Ne brinu me više falše face.
Znam da nije običaj, al,
Ove su ruke ojačale da jabuku pribace...

Jubav je to šta me okružuje
I tija bi vam opisat lipotu koju svima dajem.
Ispunjavam obećanje samome sebi,
Napokon ne odustajem.

Uvijek vjerujem ljudima na prvu i na drugu
I uvijek se spotaknem o vlastitu tugu.
Lako je obećati
Teško se sjećati.

Zelenilo života me i dalje tjera
Kad nestane iskra, nestane i vjera
Kako prihvatiti
Neću se vratiti.

Imam ormarić za ljude što ih znam
Ladice otvaram pa ih zatvaram
Ti si odavno prešao granicu
Ti više ne staneš u nijednu ladicu.

Danas mi je nedostajao miris tvoj,
Šapat na lijevo uho,
Jedan dodir, samo jedan, najdraži.
Danas mi je nedostajala sigurnost,
Planovi koje želimo ostvariti
I san iz snova.
Danas mi je nedostajala ljubav,
Da me nahrani do sitosti,
Da me opije, da zaspim.
Danas sam strepio,
Danas sam gledao u prazno
I čekao...

Skupi sve kiše koje su ostale
I baci ih po cesti.
Uhvati vjetar što glumi da se spleo
U kratkoj kosi.
Odnesi moje molitve na neispisane adrese
Moga trajanja.
Da ova duša domobranska
Ne čezne za tvojom blizinom.

Pretvorih se u koprive.
Što mi preostaje osim žariti.
Bar tako da ostavim trag na dlanu
Kad ne umijem na duši...