Sewen

Uvijek vjerujem ljudima na prvu i na drugu
I uvijek se spotaknem o vlastitu tugu.
Lako je obećati
Teško se sjećati.

Zelenilo života me i dalje tjera
Kad nestane iskra, nestane i vjera
Kako prihvatiti
Neću se vratiti.

Imam ormarić za ljude što ih znam
Ladice otvaram pa ih zatvaram
Ti si odavno prešao granicu
Ti više ne staneš u nijednu ladicu.