Sewen

Nitko ostat neće, avenija je duga,
Dok mjesečina igra, gospodar i sluga,
Bacit će sve maske pred lice svog Boga,
Završit će priča i više od toga.

Nitko ostat neće, kad zatitra zima,
Kad se lišće sledi, a još cvijeta ima.
Ulične će lampe, svjetlom toaletom,
Zadnji put duše poslati da okruže svijetom.

Budi miran, budi blag,
Ja sam ipak ostavio trag.
Nije bitno dal' za milijune
Il' samo za nas.
Pobrini se da ništa ne strune
Da ne izgubimo dobar glas.
Da znam da mirno mogu ginuti,
Netko će sutra i za tebe brinuti.