Sewen

Tija sam leć i zaspat ka klada,
Da mi je samo bave i lada,
Ma nemoš disat od ove sparine,
Vruće je ćaći sine.

Ovo je pisma za lito
A moreš je pivat i zimi.
Pusti je, ne traži mito,
Zavrti, neka se dimi...

Faktor 50 na njenom tilu
Slip od lipote i vidim vilu.
Straj me šta bit će kada se skine,
Puknit će ćaća sine.

Ovo je prava roba
Od usta do usta se piva
Za 4 godišnja doba,
I ka da je živa...

Ma neka gori i žeže
Bilo je meni i teže.
Bez ljudi nema fešte
Ka ni bez kratke vešte.
Spavat ću kad budem ladan.
Sad sam i žedan i gladan,
Doša sam da bi krenija
I pop se u društvu oženija...

Da sam barem skrenuo u drugu stranu,
Il spustio pogled i gledao u tlo.
Da sam podignuo nevidljivu branu,
Što bi se tada dogodilo?

Sa ovog mjesta, želim ti svu sreću,
Zamišljam obitelj i skladni dom.
U tvoje dvorište ja nikada neću
I srećem te samo nedjeljom...

Al mi smo ipak tu mogućnost imali
Pa smo iskoristili samo naše mane.
Sve ono vezano za sreću, izigrali
Pa ništa dobrog više ne stane.

Da mi barem žao nije
Jer htio sam da uspije...

Ovdje se tugo, rastajemo,
Ovdje ratovati prestajemo,
Otkad me ljubav okrenula
Bol je uvenula.

Nekad sam sjećanja branio,
Tvojim se strahom hranio.
Tvoje sam trpio opsade
Al ipak dosade...

Volim do zvijezda i nema nazad.

Tamo gdje hrlim
I koga grlim
Saznat će cijeli svijet
I ovu ću pjesmu pjevati napamet...

Cijeli je život, kartaška igra,
Loša udari poput biča.
U plastu sijena smo, igla,
Sve manje je sretnih priča.

Gledam te, ništa ne kriješ,
Mi gradimo te temelje čvrste.
Volim kad me nasmiješ,
Zapletimo naše prste.

I tvrdim, ako druge ne uspiju,
Naša je ljubav veća od sviju...

Ako me ikada prestaneš voljeti
Nek budem prvi koji zna...
Lakše ću se nositi s brojem 22.

Večeras sam popio čašu vina,
Kao i večer prije.
Mora da patim od nostalgije.
Da li se čaše stapaju, ko sudbina?!
Pa dvoje su jedan dah
I isti strah...

Noćas blagoslivljam ovu sparinu.
Miluje me vrijeme
Jer posađeno je sjeme.
I našao sam opet domovinu
A bijah bez nje sam,
Sad ništa više ne trebam.

Samo bih te ljubio u beskraju rečenice,
Bez znakova, svi drugi su sitna kamata.
A ti si za mene sve, raširenih zjenica,
I svaka minuta, svakoga sata...

Moga bi se zajubit i da mi je ka u raju,
Sam sebe bodrim, tako je zmaju,
I cili svit mi je ravan,
A ja se ponašam ka da sam slavan.

Moga bi bit sritniji u dvoje
Lipo je imat ono nešto, a svoje!
Jer samo sritan mogu sriću podilit
I lakše mi se osilit...

Moga bi i dat ću sve da mi se ostvari.
Već sutra si stari...
I misec bi me moga grijat.
Jer oću se smijat...

Tamo gdje su vaše borbe stale
Naše su se ruke zaigrale.
Da stvaramo, da nam bolje bude
Bože uvijek čuvaj dobre ljude.

Gdje su naši oci ponos slali
Gdje su svoje najvrijednije dali
Gdje se svaka majka žrtvovala
Nastavljamo mjesto riječi hvala.

Mi smo sinovi i kćeri veterana
I Maestral i Oluja novih dana
Mi smo uvijek spremni za svoj narod biti
Mi smo uvijek spremni gdje se srcem štiti
I bit ćemo tu do sudnjeg dana
Sinovi i kćeri veterana.

Nikad nisam mislio da ću te naći,
Oduvijek mi je nada predaleka.
Usudila se sreća i mene dotaći,
Jer ljubav postoji od pamtivjeka.

Dobro mi došla, nek sam je zaslužio,
Dosad sam bio jedinka koja živi.
Ulog je dobar, nek sam se zadužio,
Sada si samnom i narod nam se divi.

Dosta suza i kajanja,
Stalo mi je do trajanja
Stalo mi je do jutara naših...
Ostarit ću sam, tog se uplaših.
A sad kad si tu neka te ima.
Toplija će biti ova zima.

Lito prolazi i kišna jesen priti,
Volija bi bit tamo di si i ti.
Volija bi se probudit sritan
Ti si blizu i ja sam ti bitan.

Toplija je kava kad te guštam
Sanjam da te grlim i ne puštam.
Sanjam da me tvoja jubav čeka
Al uvik fali onih pola deka...

Oću li se ikad moć pomirit?
Oću li se ikad moć prominit?
U sutone dok me sanak ziba
Srcu samo tvoja ruka triba
Da me vodiš ja bi svugdi iša
Makar u snu nek mi sve pomiša.

Opet smo se igrali Boga
Pa zaslužili da nas boli.
Zar ne možemo bez toga?!
I sve je izmaklo kontroli...

Zaboravit ćemo se smijati,
Zakopat ćemo sreću!
Zlo će iz ljudi proklijati,
U tu povorku neću...

Kad se čovjek čovjeka zaželi,
Tad zemlja se radošću trese.
Jer ljubav se ljubavlju dijeli,
Sve drugo, nemir donese...

Ako napišem tužnu pjesmu,
Ne znači da sam tužan.
Ako te zamolim da me pratiš,
Ne znači da sam ti dužan.

Ako te duša čežnjom traži,
Jer svaku te večer sanja,
Ako ti pružam ruke u grču,
To željan sam putovanja...

Pogledaj u sunce, ono ispravno grije.
Griješimo iz neznanja, jer ne znamo drugačije.