Sewen

Sve je manje optimizma pod krošnjama ovim.
Povijest nas je slomila prije događanja.
Mi, neuki pučani, olovnih osjećaja,
Strepimo utjesi djetinjih glasova.

Mislim, dakle ne znam, nit znati neću.
Pokoren i ovog jutra, sanjam slobodu svoju.
Gunduliću, slabo si nam pokazao smjer!
Opet u maratanonu stižemo zadnji...

Ako se probudim, nadama ponadan,
Moj osmjeh bit će najiskrenije pitak!
Okrenut suncu, neokaljane istine
Koračam uz osmjeh srdačnosti slatke...