Sve je manje optimizma pod krošnjama ovim.
Povijest nas je slomila prije događanja.
Mi, neuki pučani, olovnih osjećaja,
Strepimo utjesi djetinjih glasova.
Mislim, dakle ne znam, nit znati neću.
Pokoren i ovog jutra, sanjam slobodu svoju.
Gunduliću, slabo si nam pokazao smjer!
Opet u maratanonu stižemo zadnji...
Ako se probudim, nadama ponadan,
Moj osmjeh bit će najiskrenije pitak!
Okrenut suncu, neokaljane istine
Koračam uz osmjeh srdačnosti slatke...
Post je objavljen 10.07.2020. u 07:27 sati.