Sewen

Drhti srce, klizne među prste
Sa dvi strane, ma smo iste vrste.
Lipo mi je, groznica me trese
Lipo kad me tebi put odnese.

Meni jubav i rič je i dilo
Meni jubav duša je i tilo
Meni jubav srića je i tuga
Sa dvi strane juga...

Grizem usne od želje ih vlažim
Ljubim tvoje, za sebe ih tražim.
Lipo mi je, lipše nebi moga.
Svaki čovik traži sebi svoga!

Meni jubav zavit je i vira
Mene jubav ka i vitar tira.
Srest ćemo se na po puta duga
Sa dvi strane juga...

Ka da me riči u prsi stišću.
I praznih ruku kraj tebe sist ću.
Jer sve smo rekli šta smo i tili.
Volija bi da smo sritniji bili.

Ostaće samo škuro i prazno.
Ne tribam ništa ma ni pod razno.
Ja sam sve svoje platija grije
Al voda ne spere, samo umije.

Zato ću dalje bez tebe svitom
Dricat šta mogu, zamazat kitom.
Kad ruzina barki zatamni sjaj
Triba je vezat i stavit u kraj...

Nekako su mi jutra postala tvrda,
Nešto se tamo iza brda mrda,
I nikako sunce da krene u krug.
Ovaj dan neće biti dug.

Prošlo je vrijeme i sjetve i žetve,
Nema tu roda, ne ubirem ploda.
Samo je rosa u tragovima vlažnim.
Pomalo nevažnim!

Nisam se istegnuo pa leđa škripe.
U džepu ni jedne prebijene lipe.
Sastavljam misli da mogu bez problema
Jer problema nema!

Odbolovah te u dan.
Baš toliko mi je da te zaboravim trebalo.
I napustih stan.
A sve je ko stvarnost izgledalo.

Odbolovah te u čas
Kroz košulju stisnuh to srce ludo.
I u tren nesta nas,
A mogli smo biti to čudo.

Da nam je suđeno
Bilo bi nuđeno.
Da nam se htjelo
Ti bi u bijelo.
Da nam se htjelo
Ja bi odijelo.
Pa pred Bogom - Da!
Al karma nam ne valja...

Sam, doboga sam, izgaram,
I nikom ne govorim što je posrijedi.
O dušo moja tamo me povedi
Gdje znam da me neće dirati,
Gdje neću iznova umirati...

Sam, doboga sam, umoran,
I nespreman za velike odluke na putu,
Izgubih tu dušu netaknutu,
Ne znajući da oprosta nema
Ni razgovora, ni dilema...

Prošao sam opet sve pješke
Ove slomljene, teške, malteške...
I nitko nije vrijedan iz tjedna u tjedan
Nitko mi godine ne može dati...
Ni da me prati, ni da me prati...

Malo sam se pogubija,
Malo sam se zaljubija,
Netremice.
U neko pogrešno lice.

Srce mi pretjeruje,
Svakom baš vjeruje,
Stalo na trn
Crvenim crn!

Dan je ka rakija,
Šta sam je sakrija,
Da ne pijem
Da se ne smijem...

I sve mi bez smisla
Aura se stisla
Grebem za van
Tjeskoban...

Nać ću u gomili
Šta mi se omili
I pivat arije
Za sve nas starije

Sve moje pjesme počinju od sredine.
Imam ih više nego ljudi iz Kine.
I činim sve smješnim,a to u dubinama
Obično dijete je u suzama i slinama.

Igram tu tombolu iz godine u godinu
I tražim da se ponašate ko prema gospodinu.
Ratnik nikad ne predaje oružje ni štit.
I znam da ćete me zapamtit.

Pregorjela je jezgra moja nekoliko puta.
Samo mi je mater bila zabrinuta.
Sad sam zabrinut i ja al ne bijesnim.
To samo sam u cipelama tijesnim...

Ka ono... jak sam.
Svakome odbrusim u facu,
Al znam da se triba držat na lancu.

Ka ono... znam...
Obično pišem pisme kad nešto ne štima
Kad se trese i klima...

Biće sam se zasitija svita.
Pa bi skita...
U samoću se skrija
I ne bija!

A e... ka dobro je...
Pritvaram osjećaje ka stranu valutu
I branim dušu dotaknutu....

Nepovratno zaljubljen u onog koga ne bih smio biti
Pa čak to i ne pokušavam skriti
I spreman sam na osude svih iz okoline
Ionako teče monotonija duž ove suzne doline.

On je mlađi dvadeset i sedam
Ja imam godina ali se ne dam
Da je ovo obicna veza bilo bi opako i negativa
Ovako smo daleko od svih perspektiva.

Onaj sam koji je shvatio kako živjeti treba.
Meni je dosta krov od neba
Pokrivač od magle i potočna melodija što teče
Ja imam san - jednom netko reče...

Dakle, ostajem i dalje zaljubljen u poludijete,
Jer ja sam polučovjek šezdeset i devete.
Teško dobijam blagosov, a i malo ga za mene ima.
No i dalje samo sam sretan i to sam podijelio sa svima.

Čudna je ta slika,
Kad se mješaju praskozorja i taština,
Poput uljanih boja po tkanini tvrdoj
Bez dovoljno vlage...

Budnim me čuvaju
Oprez i nesanica, u košulji od želje
Da promijenim nepostojeće u sebi
I ono nesavladivo među prstima...

Dobro jutro slobodnjaci moji.
Ja sam nevidljivo postojana sjena
I dolazim iz dalekih snoviđenja
Da se utaborim u vaše duše

Nikada nismo bili poraženi.
Nikada nismo pobjedili.
Nama vilenjacima ne treba žar borbe
Da bi letjeli....

Kako je suludo saznati da te nema.
Pomalo izgubljen i uvijek nespreman
Kad istinu prihvatiti želim.
Znam imali smo zajedničkih tema
Ukus - odabir torte kojoj se i sad
Onako dječački veselim.

Nekako sam zakasnio žalovati za tobom
Pokušao sam unakaziti srce
Jer ono nikako da shvati...
I sad zamišljam, tu sam nad tvojim grobom
Tvoj muž me poprijeko gleda, a kći se smije
I neko ludilo me prati

Nisam za duge govore i nisam za dramu
Nisam za opjevavanje i korotu
Ni za procesije duge.
Tražiš pa ću ostavit te samu
Onako svijesnu u svjetlosti nekoj
Koračaš po rubu pruge....

Ponekad sam sam na sebe ljubomoran
Ja sam ugađač ugode
I znam da me uhode
Ne mogu mi ništa jer sam neophodan.

Ponekad bih iz ove kože samo iskočio
Brzina je silina,
Silina je vrlina,
Al što bi bilo da nisam zakočio...

Sunce na obzoru se presijava skladno
Samo ja se osjećam neprikladno
Sjedinjen s mostovima koje ne prelazim
Zbog kojih odlazim.

Trenutno sam nešto bukiran i sjetan
Pa se bunim da ne ostanem neprimjetan...