Sewen

Odbolovah te u dan.
Baš toliko mi je da te zaboravim trebalo.
I napustih stan.
A sve je ko stvarnost izgledalo.

Odbolovah te u čas
Kroz košulju stisnuh to srce ludo.
I u tren nesta nas,
A mogli smo biti to čudo.

Da nam je suđeno
Bilo bi nuđeno.
Da nam se htjelo
Ti bi u bijelo.
Da nam se htjelo
Ja bi odijelo.
Pa pred Bogom - Da!
Al karma nam ne valja...