Sewen

Tako mi nedostaješ, kad kiše krenu
Ko klupko vune na starom vretenu,
Ko magla što se slijeva dolinom
Teško se nosim s ovom prazninom.

Tako mi nedostaješ, kad s večeri sijeva
Stoti put evo našu pjesmu pjeva
Radio u kutu, slučajnost pa me muči
Svu patnju ljutsku na mene sruči.

Tako mi nedostaješ, a nitko mi ne vjeruje to
I sa sam od svega posijedio, ostario,
I da nemam volje disati
Samo tebi pjesme pisati...

Ovo je jedna u nizu samo,
Po njima se mi luđaci znamo...