Tako mi nedostaješ, kad kiše krenu
Ko klupko vune na starom vretenu,
Ko magla što se slijeva dolinom
Teško se nosim s ovom prazninom.
Tako mi nedostaješ, kad s večeri sijeva
Stoti put evo našu pjesmu pjeva
Radio u kutu, slučajnost pa me muči
Svu patnju ljutsku na mene sruči.
Tako mi nedostaješ, a nitko mi ne vjeruje to
I sa sam od svega posijedio, ostario,
I da nemam volje disati
Samo tebi pjesme pisati...
Ovo je jedna u nizu samo,
Po njima se mi luđaci znamo...
Post je objavljen 21.08.2016. u 17:13 sati.