Sewen

Kad pogledam iza sebe
Srce prošlost tu zagrebe.
Puno te crnine ima
Samo ti si u svjetlima.

Svi putevi bili su krivi
Al se samo jednom živi
Svaki minut jedan grijeh
Za tvoj slatki smijeh.

Čim je zaslužio taj stav
Ovaj stari lav.
Zapisano u zvijezdama biva
Isto tamno nebo sve to skriva.
Na pola sretan, na pola tužan,
Al' za sve tebi sam dužan!

Ne viđam te više, a još tebi hrlim,
U mislima janje, samo tebe grlim.
Znam da tebe volim, ali sve je džaba
Za tebe sam bio i ostao baraba.

Ne viđam te više, kao da se kriješ
A znala si uvijek mene da nasmiješ
Ja sam glavni krivac, zbog mene si pala
Radi mene stoput zaplakala.

Lomio tebe, slomio sebe
Sa svakom drugom
Prebijam dugove tugom
Jer ti,
Ti se nećeš vratiti!

Loši smo trgovci bili
Sve smo izgubili.
Loše smo birali,
Bankrotirali...

Rizik je bio na sve
Al' rizik je za najbolje.
Mi smo talog, na dnu
Slatki šećeru.

Svjesno sve greške srce mi traži,
Stručnjak sam stari za iste laži.
Zato na tebe pomislim često
Je ti u grudima čuvam mjesto!

Ne pripadam ti više ja
Ne osjećam te kao nekada.
Dok izbijam adute sve
Da volim i ne volim te.

Sredina me je uvijek pratila,
Sredina mi je natrag vratila
Svu samoću koju nisam htio
I vještinu što sam izgubio.

I nije neki dan za rastanke
Običan je dan, sredina tjedna.
Iz oka je krenula suza jedna.
I nije neki dan za rastanke
Odbačen ko san, savjest mi se guši
Jer ti si mi na grešnoj duši...

Navika sam skitat, navika sam bančit
Još jedno pijanstvo, šta mi mire značit.
A onda je Ona isprid mene stala
Prisikla na pola, skroz razoružala.

Bila sam u fazi, do ničeg mi nije
Slične su se stvari, desile i prije
Tad je isprid mene stao jedan Splićo
Ovo je mercedes, svaki drugi fićo!

Ja u Zagreb, ja iz njega
Pozdrav Dalmaciji s brega!
Ja do Splita na tri dana
Pozdrav sa mediterana!

Sad smo skupa vikendima
Al' nek priča ko šta želi,
Kopnom, morem, otocima
Ovo je za život cijeli.

Volimo se, hvala Bogu
Pa rastanak dušu kida,
Tko je rek'o da ne mogu
Bad Blue Boys-i i Torcida!

Život je mornara, kruv od sedam kora
Prati sam je tako sve do njenih dvora.
Neću više koru, meni triba pupa
Meni triba ona da bi bili skupa.

Sta san ispod skala da me ona sinja
Za sva blaga svita ja je nebi minja
Diga joj se pape, ko to doli svira
Pa me istog trena od tamo potira

Oprat će me kiše
Sunce me osušit
Od gladi i žeđi
Moga bi se srušit.
Ma to činim samo
Da me ona vidi,
I da ova ljubav
Nikad ne izblidi.

Ćućnija bi, čeka, dok se tama vata
Vidila me mater i tri njena brata
Ka lupež sam biža, još mi srce lupa
Svašta sam uradi da bi bili skupa.

Doći će i naše vrijeme, znam
Tom vremenu odavno pripadam.
Čeka nas sreća ispod ovog neba
Samo je prepoznati treba!

Doći će i naše vrijeme, znam
Ovdje se samo loše pretvaram.
Čeka nas sreća, samo na nas vreba
Samo je prepoznati treba.

Smislit ćemo plan
Nestvaran.
Al' ostvariv lako,
Sad kad sve je naopako...
Smislit ćemo plan
I vodi me van...

Ona je mirno more,
Nema ni jedne bore.
Ni poprijeko ni uzduž
Koji je sretnik njen muž?!
Ona je prava vila
Od 150 kila.

Ona je majka za pet,
Ja samac i probisvijet.
Dobri su njeni geni
Neka rodi i meni.
Uvijek je vatra bila
Od 150 kila.

Iza svake svoje riječi stojim
Kada ću te sresti dane brojim.
Budi moja super tajna veza
Nek nas tuku svi iz mitraljeza.
Budi mi vođa, ljubavi žarka
Jer ti si moja Noina arka
Ništa manje i ne možeš bit
Ti si rođena da budeš štit!

I noćas otimam jer nemam
Suzama tvoj lik sam odlijevam,
U kalupe sreće
Al' zasjati neće.

Ovo je nestvarno i glupo,
Platio sve sam to preskupo,
Kad dođe moj red,
Ja postat ću sjed.

Između jučer i sad, čekanje stoji,
I ponavlja se, srdžbe se ne boji,
Uvijek sam tu, a ti gdje si Lola,
Naizgled čitav, a nema me pola.
Čekam da stigneš, da šapneš mi smjelo,
Na meni odijelo i ti si u bijelo...

Zvijezde su se noćas skrile
A vodese razbistrile
Sve je uzalud
Kada moj si sud!

Sunce mi se ne kazuje
Ova žena samo psuje
Sve je uzalud
Kada moj si sud.

Mirno spavaj srećo, rano
Sve je noćas zaključano
Osim srca koje čeka
Voljenog čovjeka!

Toliko je progutanog mraka u meni
I ja uzalud čekam da zazeleni
To proljeće koje i kada stigne
Samo prašinu podigne.

Toliko je neostvarenih želja u glavi
I neke potrebe da se proslavi,
Sve ono što se slaviti i mora
Al' evo prekidame zora.

I ja ću sunčanom sjenom polako
I koga još briga što nije mi lako,
Ona je odavno rekla mi, amen
Ona je odavno bacila kamen...

Zbog tebe činim sve greške
Navikavam se na strah.
Večeras putujem pješke
Bez da zaustavljam dah.

Da mi je zlata koliko sam pio
Bisera ko suza, nisam ih htio,
Da mi je po lipa za sjećanja
Bio bih bogat besramno ja!

Dani lete, noći bježe,
Al' još uvijek sve je svježe,
Sad tuga stoluje banski
Griješiti je ljutski, opraštati božanski.

I kada riječi me rane
Šutnja još otkriva bol
Svijeća kad prospe svoj plamen
Svejedno koji si spol.

Da mi je zlata koliko sam pio
Bisera ko suza, nisam ih htio,
Da mi je po lipa za sjećanja
Bio bih bogat besramno ja!

Ponedjeljak,
Ponavljam se kao manijak,
I sve bez veze je,
Bez nje!
Luda zoro što će mi svanuće,
Sanjao sam da mi je kod kuće,
Na šporetu kava vrije
Pa će samnom da popije...

Ponedjeljak,
Kažem sebi, moraš biti jak,
A sve bez veze je
Bez nje!
Sunce žarko daj sa neba siđi,
Ponedjeljak ovaj zaobiđi
Živim, a nemam života
Napola mi sve sramota.

Predugo smo razdvojeni
Smrtnu ranu zadaj meni,
Neka padnem
Nek' izdahnem
Da ne slušam tuge zov
Ne dočekam tjedan nov...

Kockao sam, pio,
Varao i bio,
Svaki minut bješe štetan
A ja još više nesretan.

Gurao sam laži,
Da me bol osnaži!
Ja sam kažnjen časni sude,
Da ne mogu ni pred ljude.

Ni ona me ne oplakuje,
Nit mi nadu pruža,
Sad ima i muža...

Neugledan, neuredan,
Ovaj život samca pljujem,
Nimalo se ne poštujem.
Jer kad iza sve sagledam
Mogao sam što sam htio,
Al' Boga sam naljutio....

Čuvam još uvijek tih par starih slika
Društvo i pjesma, usna harmonika
Vani se prosinac za život sprema
A danas više ničega nema.

Pamtim i riječi koje smo rekli,
Sve dijagnoze koje smo stekli.
Sve se to negdje u ladice sprema
Jer danas više ničega nema.

A sanjat ću te ja i sanjat ćeš me ti
Ovaj život tako rulet zavrti.
Kad sjetiš se da mi smo mogli imat više
Zaklopi oči, sanjaj, nek te snovi svega liše...

Spustila se noć, već,
Vrime je za poć, leć,
Okriće jugo
A di ću drugo,
Jebemu miša,
Još će i kiša.

Šta bi tila ti, znan,
Tebe odveli, van,
Ti pitaš di sam
Jer s tobom nisam,
Jebemu miša
Koja je priša...

Meni je potriba kalat,
Dopizdilo mi balat.
Sad oću malo sidit
Aj sutra ću te vidit!

A ona navalila, mira mi neda,
Pa vrti glavom i popriko gleda,
I još se gospoja vriđa,
A zna da mi se sviđa...

Kao da smo naše, ispucali snove
Ne osta nam ništa, ni tragovi veselja.
Naši stari snovi s nekim drugim plove
Ovaj svijet nam nije, tvornica od želja.

Zatvorili smo srca, bacili smo ključe
Susrete smo naše ostavili bez riječi,
Iza nas je samo jedno davno jučer
Samo vrijeme može, dušu da zaliječi.

Ne gledaj me više, ne gledaj na sat
Vraćanje u prošlost, što ti može dat,
Neka prošlost svoja stara vrata skrije
Dobro došao, nitko natrag nije!

Vrati se s kišom, nošena vjetrom
Vrati se zorom sa prvim svjetlom.
Vrati u srce koje te prati
Vrati se, samo se vrati.

Vrati se pjesmom u naše svađe
Vrati da slatko bude još slađe
Vrati ko sunce kad obzor zlati
Vrati se, samo se vrati!

Ja sam tu negdje, uvijek pri ruci
Samotnjak kao i drugi vuci,
Nekad me tuga slomi do tla
Pamtim dan kad si me izdala.

Ja sam tu negdje, opraštam lako
Jer kad zavolim, zavolim jako
Neka te tuge, ja ću se dići
Svakog će svoja sudbina stići.

Imam poruku za te'
I samo prisjećam te...

Vrati se s kišom, nošena vjetrom
Vrati se zorom sa prvim svjetlom.
Vrati u srce koje te prati
Vrati se, samo se vrati.

Vrati se pjesmom u naše svađe
Vrati da slatko bude još slađe
Vrati ko sunce kad obzor zlati
Vrati se, samo se vrati!

Ko list sam natopljen kišom,
Pišem ti posvete krišom.
Da bih ti postao slađi
Jer on je od mene mlađi.

Pretvaram sve svoje priče,
Pa sad na brojeve liče,
U tom me nizu pronađi,
Odskačem, jer on je mlađi.

Al' što ti on može dati,
Što ne mogu ja.
Ono kad srce prihvati,
Ne zaboravlja.

Mogu te voljet k'o prije
Iskreno, nadam se tom,
Meni do nesreće nije
Želim dom,
Sa tobom...

Baš me milo gleda, moja majka stara
Rodila si majko, alkoholičara.
Alkoholnu školu, ćaća mi je dao
Ja sam slab u tome pa sam ponavljao.

Od svoga sam strica naučio piti
Domaća rakija od virusa štiti.
Usadio ujac ljubav prema vinu
To ću i ja dati, ženo svome sinu.

Sa ženine strane, familija žeđa
Meni nikad nije okrenula leđa.
Volimo se tako, nazdravljam životu
Bolje mi je nego da sam dobio na lotu.

Kao svakom jelu sol
Alkohol, alkohol,
Kad sjednemo svi za stol,
Alkohol, alkohol,
On rješava svaku bol
Alkohol, alkohol
I ne bira nikad spol.
Alkohol, alkohol.

Uhvati me i ne pušta
Asti jesam gušta
I opet ću guštat znam
Jer u društvu nisi sam.

Ostavio si me zbog nje
U razredu svi to kuže.
Sada ekipa tješi me
Zato prijatelji služe.

Ja sam ko krušna mrva
Svaki mi razgovor prija
Bio si moja prva
Al' kriva simpatija.

Ostavio si me zbog nje
A moglo je trajati duže
Sada ekipa tješi me
Zato prijatelji služe.

Malo sam loše volje
Čekam da me nasmiju
Sutra bit će mi bolje
Uz novu simpatiju.

Nemaš ti pojma, što gubiš sad,
Nemaš ti pojma, još si premlad
Bila sam tužna, sad više ne
Vidiš da pjevam mangupe!

Po cile dane vitrove puštam,
Ljudi zelene - u tome guštam.
Nek vitri pušu, šire aromu,
Ja samo gledam i smijem se tomu.

Bolje da pušu s desna i s liva,
Šta ako mi se zapetljaju criva,
Ista je arja, iznutra, izvana,
Ionako je ode sve prdekana!

Moreš li vrime natirat na kišu?
Moreš li volit nekog na prišu?
Moreš li pivat kada svi plaču?
Moreš li cviće minjat za draču?

Ne moreš srce naštimat ka sat,
Ne moreš srce popravljat...

Moreš li budan sanjat da voliš?
Moreš li živit da ne priboliš?
Moreš li kupit išta bez šoldi?
Moreš li znat di život te vodi?

Ne moreš svoje prodat ili dat
Ka ni srce popravljat...

A kad ti dođe da me se opet sitiš,
I kad se sa starim sićanjem okitiš,
Znat ćeš sve ono šta mogli smo, a nismo
Upitat ćeš se poslin svega di smo.
Ja ću prišutit jer odgovor se znade
Puno je štuka iza ove fasade!

Ne laži da si sretna,
Vidim ti na licu čisti mrak.
Al' godi ova šetnja
Mada korak ti odavno nije lak.

Razbacala si snove
Odavno si odustala od svih.
Sa nekim drugim plove,
I ja sam nekad bio dio njih.

Da li ti znači
Što na bini stojim sam,
I stihove svoje otkrivam.
Dok gore upaljači,
Ja te svojom srećom pokrivam.

Neka smo dva života stvorili
Jedno od drugo se oslobodili,
Možda i meni sada je žao,
Možda bih sjeo i zaplakao,
Al' bit ću uporan,
Samo hodaj dok ne umori te dan...

Nemam ti što reći
Opet vičeš samo!
Evo šaka ruke,
Da se upoznamo!

Na početku veze
Mekani smo bili
Do večeri mi smo,
Sve dušo popili.

I ti piješ kao ja
I ti si se napila
Pa u čem' je stvar
Da sam trijezan bar...

Ja zbog tebe pijem
Nimalo mi loše nije
Da sam znao da je 'vako
Pio bih i prije.

Ja zbog tebe pijem
Promašen sam slučaj
Samo idi, ostavi me
I vrata zaključaj!

Kad sve mi nestane što mogu rukom taknuti,
Ja znam da moći ću poslije sveg odahnuti.
Jer nadu mi ne može nitko uzeti
Nada me tjera da opet uzletim.

Kad uzmu mi godine koje nisam proživio,
Ja ne žalim ni za čim i neka dam posivio.
Imam nadu koja me bodri ostati
Nada me tjera da opet uzletim.

Hoćeš li mi ruku pružiti
Hoćeš li se samnom tružiti
I vrijeme će nas znaš poslužiti...

Možda pomislit ćeš da vjerujem u čuda,
Da izmišlja sve ova glava luda
Jer gdje se nada skrila
S kim je slanu vodu pila
Kada sve je pošlo kvragu, zlu
Tu je, tu, u čovjeku
Kojeg vidim u ogledalu!

Pregradili smo sjećanja u tišini
Sve moje slike sa zida, samo skini.
Jer i ja sam tvoje odavno pokrio tamom,
Znam da me boli al' dovoljan sam sebi samom.

Prekrižili smo sve loše i dobre strane
Premalo zlata, a previše otpada stane
U naše džepove, na naše duše od mjedi
Polako al' sigurno sve naše tako izblijedi.

Ako te sretnem, samo ću proći
Eto ti dani, meni daj noći.
Ako me sretneš, skreni sa puta
I pusti dušu ovu da odluta...

Nećemo starost provesti zajedno,
Nisam ti to ni obećao.
Meni je stalo do moje slobode,
I ne bih te se sjećao!

Nećemo popiti čaj poslijepodne
Mi nismo otočki ljudi.
Mene ostavi da letim visoko
Sa svojom srećom poludi!

Ja sam oblak, nesputan i lak,
Ja sam oblak, ja sa samo zrak!
Ja sam fluid, zamišljena crta
Ja sam pohlepa u zamisli škrta!

U svakom dobru ima zla
E to sam prema tebi ja!

Ovaj teatar na trošnim gredama
Donosi samo razvratne želje.
Mrzim to druženje rezervirano srijedama!
Mašina za meso, krupno me melje!

Ovaj teatar pred publikom starijom,
Donosi samo ispitivanje uma
Mrzim to češanje sa limarijom
Hladnokrvno i bez razuma...

Svi mi griješimo da se imamo razloga bojati!
Svi mi griješimo da možemo osvajati!
Pa odemo u krivo
I opsujemo sve živo,
I ono hladno
Baš je gadno!

Vrata otvaraju,
Vrata zatvaraju,
Vrata otkrivaju,
Vrata i skrivaju.
Vrata te udare,
Tvrđa od ludare,
U mom se slučaju
Vrata zaključaju.

Drvena, velika,
Vrata od čelika,
Pa vrata plastična
Kružna i statična.
Vrata su okovi
Drže ih štokovi.
U mom se slučaju
Ista zaključaju.

Pa nitko neće ući
I bit ću sam u kući!

Nošen sam vjetrom u krivom smjeru,
Ostavljam nadu, ljubav i vjeru.
Na svijetu sam sam, uz dublje teme,
Iz onih dnevnih, ne klija sjeme.

O pjesmo moja, ti me pozlati,
Pred kraj života nek' bar me shvati,
Sad kad sam višak ja pišem trajno,
Sve drugo krivo i sve je slučajno.

Tama se spušta na oči snene,
Na lik muškarca i voljene žene.
Pao je onaj tko svjetlo pali,
Potezi krivi se odigrali.
I nikog nema da ovaj put oprašta
Za koga ovo srce ispašta?!

Prevari me opet pa šta da mi se smiju
Dok upiru prstom, svoja lica kriju.
Prevari me opet al' ostani gdje jesi
Ovako nešto teško opet da se desi.

Prevari me opet, mi smo toga vrijedni
Dalmatinci uvijek sebi su dosljedni
Prevari me opet, samo da znam gdje si
Ovako nešto teško opet da se desi.

Ja sam jutro zaleđeno
Srce mi je zaređeno
Za sve tvoje dane
Jer toliko toga stane do sna
Volim te ja!