Sewen

Kad sve mi nestane što mogu rukom taknuti,
Ja znam da moći ću poslije sveg odahnuti.
Jer nadu mi ne može nitko uzeti
Nada me tjera da opet uzletim.

Kad uzmu mi godine koje nisam proživio,
Ja ne žalim ni za čim i neka dam posivio.
Imam nadu koja me bodri ostati
Nada me tjera da opet uzletim.

Hoćeš li mi ruku pružiti
Hoćeš li se samnom tružiti
I vrijeme će nas znaš poslužiti...

Možda pomislit ćeš da vjerujem u čuda,
Da izmišlja sve ova glava luda
Jer gdje se nada skrila
S kim je slanu vodu pila
Kada sve je pošlo kvragu, zlu
Tu je, tu, u čovjeku
Kojeg vidim u ogledalu!