Sewen

Ne papmtim kako smo sretni bili
Ni vrijeme ni mjesto, čak ni svađe.
I kao da smo isto odlučili
Svakoga na kraju patnja pronađe.

Ne pamtim bolja vremena sa nama
Ne maptim ništa, čista je praznina
Nepoštena podjela, jer osta mi tama
Među zidinama tvrđave od Knina.

Pošteno bi bilo zaboraviti sve
Da ozdravim i krenem iz početka.
Da ostavim to loše nasljeđe
Jer negdje sigurno i mene čeka
Jedna usamljena klupa
Koja želi da smo skupa.