KREDIT
Pomalo smješan, pomalo sputan,
Ja cijeli život pred sobom gutam. I sijedim i stiskam i bacam sa strane, Sve što pod ovu kabanicu stane. Parole pjevam, u sebi bez glasa, Znam da sve manje ima mi spsa, Samo sam stao i zaplakao Jer gdje će me odnijet ja nisam znao. I sad je kasno da se vraćam, Odavno svoj kredit plaćam. Kamate me guše I sve nade suše. Da ti Jednom ćeš se vratiti Jednom me prihvatiti Ovakvog kakav jesam Kada ne znam gdje sam. Malo za bore, malo za rane Od svega pomalo za "po stare dane", I sijedim i stiskam u ove grudi Malo me čudno gledaju ljudi... |
< | listopad, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |