Sewen

Neke sam poruke napisao
Nisam ih poslao, izbrisao...
Nek sjetnu dušu kite lovori
I ono što se ne izgovori.

Ne sretoh nikog s takvim pogledom,
Ja učim živjeti s neredom,
Zaboravljam gdje stvari ostavljam,
Ali sa tobom tako nastavljam.

Sad mi se čini, nema granica,
Pa ovo naše neće imati kraj.
I svaka zvijezda kao Danica
Ako je ona vrijednost za sjaj!?

Napokon letim kao pero,
Ja, Dalmatinski lero,
Smiren, svoj
I tako tvoj...