Sewen

Više nismo isti, ni ti ni ja,
Jedno za drugo odavno, nemamo vremena
A ja kad te sretnem još se skamenim,
Još te uvijek sa srećom zamjenim.

Više nismo isti, nit smo bili
Jedno drugo odavno smo razotkrili,
Ti kad prođeš, mene poznat nećeš
Jer se s nekim drugim ispod ruke šećeš.

Kolike su godine prošle, ne brojim,
Kao da vrijeme prolazi, a ja stojim,
Samo je koža suha i postaje tanja
A duša se pretvara da više ne sanja.
I sve su riječi uzaludne, čudne
Al' me do jutra često drže budne...