Sewen

Ko šećer sam se prosuo po podu,
A ti si mi rekla, to ne drži vodu.
To više ništa ne znači,
Pomislih, svakoga jednom zakači.

Ljuljam se ko da sam na nekom brodu,
A ti sve to lako odradiš u hodu.
Tebi to ništa ne znači,
Ni ovog puta ne izlazim jači.

I sve mi se krivo posložilo,
Ono što ne valja umnožilo,
A ono rijetko što dobro bi
Sada ne postoji!

Imali smo most, srušio se od sebe sam,
A nešto me tjera da opet prijeći pokušam.
Sjećanja moja još uvijek mi znače,
Al' nije rijeka za neplivače.