Sewen

Niko ne piše moje ime livom
Tako lipo ka ti.
I niko me tako ne drži živom
Da mi se zavrti...

Niko ne drži do svih mojih mana
Pa ih ispravit zna
I kad je ružno zna reć bit će dana
Sve se popravit da

Život je lip, da lipši ne more bit,
Nek vidi svit da neću veselje krit,
Super je ka da sam na krovu svita
S tebon se kukolj ne vidi od žita!

Ko voda u puknutoj cijevi
Ti uvijek nađeš put.
Za tebe mi je lako
A, ko će mene čut?!

Ko mačka sa devet života
Doćekaš se na noge.
Ja za tobom lajem,
Klempav poput doge.

Zato sam se za tebe vezao
I zato bih se još zezao.
Al' zbog tebe za odstrel sam prvi.
I bit će još suza i krvi.

Beznadno, jadno - patetika.
Ti svila, ja sintetika.
I nećeš me vratiti
Ti ćeš me obrlatiti.

Otvaram dušu ko bocu vina,
A ona puca ko zaostala mina.
I nosit ću taj geler ko granicu, trajno
Između onog sjajno i očajno...

Od tebe sam i danas mlađi
A još jučer sam bio najslađi.
Meni je svega dosta, to znaš
Moja si al' mi ne pripadaš.

Ne kuni se da sam ti bitan,
Ne laži me, poziv je hitan
I vratit ćeš se to se zna
Zna se tko je ovdje varalica...

Ne varam ja
Već ti si ta koja nije slobodna,
Ti imaš obitelj - djecu i čovjeka
Koji te čeka u nadi
- Moja žena još radi...

Ne varam ja
Već ti si ta koja nije slobodna
Koja se kocka da izgubi sve
A to tako ne ide,
I nikad ne uspije...

Radio sam što sam htio,
I skoro sam se zapalio.
Al' platila je soba
I tvoja stara roba.

Zanio sam se malo više,
Al' barem se lakše diše.
Platila je soba pa šta
Zato sam lakši ja.

Tebi su igrice glupe,
A meni se standardi nakupe.
I hoću iz sebe van,
Za uzbuđenjem izgaram...

Da, jesam bio s njom,
Napokon je bilo po mom.
Al' ne ljuti se, nije to varka,
Tek od jučer je podstanarka.

Ne gledaj me tim očima pume!
Ona je samo od gume!

Ona još nosi šišmiš rukave,
I na svoje je uvojke plave
Stavila cvijet.
Ona još sluša i gleda Footloose,
Još su joj zakon MTV news
I Steve Blame.

Za nju je vrijeme odavno stalo,
Za tim se vremenom izgaralo,
Ona još živi za kričave boje,
Ona još ima svoje heroje.

Ona je bitanga al' i princeza,
Naizgled krhka ko Babajina Breza
O koja drama...
Ona još ima taj prirodni stav
A ja se mijenjam i nisam zdrav,
Nostalgija...

Za nju je vrijeme odavno stalo
Meni je svega očito premalo,
Njoj je to vrijeme dalo bombone,
A meni poslalo demone.

...

Osamdesete su uvijek IN
Ni ja ne mogu da zaboravim,
One su kultne to svatko zna,
Bila jednom jedna generacija.

Devedesete su danas IN
Ni ja ne mogu da ih prežalim,
Tko za njih zna, nek uči, nek shvati,
Svak se na početak jednom u životu vrati...

Draga mi je rokerica ljuta,
Mater mi je malko zabrinuta.
Kaže, sinko, di se taj rock praši
Nije dobro, nisu ti to naši.

Draga trese. čupava joj kosa,
Mater više, vrag joj sriću nosa,
Nebi tila ispast baba roga
Tu se sinko priprodaje droga!

Ne brini se majko mila,
Svašta me je naučila,
Javi ćaći, ZAMP-u, MUP-u
Pa ćemo osnovat grupu!

Draga mi je rokerica prava,
Zbog nje mater noćima ne spava,
Ne tresi se i ne vodi brigu,
Oboje smo mi za prvu ligu!

Ovom turom, bija bi red,
Da me tuga priskoči.
Da se sladim, orasi, med,
I da mi život poskoči.

Dugo ja sam pustija sve
Ljudi prođu bez zahvale,
Pa mi život ko san protiče,
Nevidljivo, nema tragove!

Oću živit, oću ljubit,
Oću se izgubit.
Oću plivat u tom moru sriće,
S njom se budit dok mi zora sviće!

Ranjiv sam
Al osjećam da mogu
Prosipati riječi u vjetar.
Jer on će ih odnijeti
Na pravu adresu.

Ranjiv sam,
I šapućem mjesecu u vodi strahove,
Bez zareza, iz glave.
Ionako odgovore dobiti neću,
Voda ne priča!

I neka sam
Ovaj trenutak je vječnost.
Pokrijte me zemljom
Da zakristalim u budućnost,
Na radost nekom!

Ostali smo negdje u prošlosti
Tamo na nekom filmskom plakatu.
Danas smo, danas smo gole kosti,
A bili smo u srebru i zlatu.

Ostali smo negdje u beznađu.
Kako je utopija godina!
Poželim da te oči pronađu
Jer ti mene si preporodila.

Ja nisam u lijepim godinama sada,
Lica ispijena i sijeda je brada.
Ali još bih jednom u sunce gledao,
Ali još bih se jednom tebi predao.
I nek me ne zapamti nitko, samo ti
Bez tebe proživjeh ono što ne postoji...
A nisam znao prije
Da to život nije!

Sad su mi zgužvane košulje.
Preko neredna kreveta bačene,
Dan mi ne počinje na vrijeme
I kao da prošle su godine...

Ništa se ne desi bez razloga,
Zato čovjek je tu da sve pokuša.
I kada greške nas požele taknuti
Treba se znati odmaknuti.

Al' nismo mi super junaci
Sudbina nas drži u šaci...

Sazdani smo od grešaka, sve one nam dušu lome.
Ti si bila najisplativija greška, u životu mome!

Za tebe bi umra ja.
Svaki straj bi s tobon dilija.
Puno bi ti u životu vridija,
S tebon bi osidija!

Za tebe ni živija,
Svaki smij bi s tobon dilija,
Puno bi ti dok smo živi dušo da,
S tobon bi izgorija!

Znaš da si moja prva besida bila,
I onda kad me ni pogledat nisi tila...

Znaš li da si meni cviće i kad zima brusi grane!
Sve šta tebi oću reć u dvi lipe riči stane!

Volin te!

Vrijeme je da te pustim,
Da živim za susret neki.
Već dugo smo svijeta dva
Već dugo smo daleki.

Vrijem je da utihne glas,
Da jecaj zamjeni priča,
Dok mislim na tebe, sva tuga
Stoput se uveliča.

Dao sam srce, sad mi ga vrati
Bez srca duša, u tijelu pati,
A moram dalje i ti bi to htjela
Jer dosta sam bio na bolna dva dijela!

S moje je obale krenula noć,
Još uvik čekam kada ćeš doć,
More se diže, more se spušta,
Srce se steže, al' nada ne pušta.

S mojih je mostova krenulo jato,
Da tebi budu srebro i zlato,
Ti kada odeš, vatra se gasi,
Jer toliko toga mome srcu da si.

Jesu li moja pisma, uvik moja bila?!
Ili san virovala u ono ća san tila...

Bit će je moguće živit života dva,
Vinčani list ka karta devera...
Tilo se lomi kad bol ga ta prisiče,
A mora dalje jer dil je ove priče.
Srcu ću lagat ma kako reći dici,
Da sve je lažno na ovoj našoj slici...

Jesam li ti već reka da ne volim kišu.
Ciloga me udeblja, cili sam naboti.
A stoput si mi rekla, odnija vrag prišu
Al' ne da se u ćiverici, uvik se nešto koti...

Jesam li ti već prizna da vitar sam jak,
I da nemam mira pa na prstima lutam,
Ma nemam tolike force za otirat oblak,
Ni toliko apetita da ga progutam.

I kosim se sa tvojim načelima,
I bolje bi ti bilo da odeš ća.
Ja prezirem one u uštirkanim odijelima!
Ti bit će da si zato ostala,
Jer na kraju krajeva
Mene si zavolila...

Jablane, savio si svoje grane,
Jablane, neće vjetar da prestane,
Pa te lomi pa te kida,
Bez imalo stida...

Jablane, odletjelo tvoje lišće,
Jablane i zima te nova stišće.
Pa ti ne da da se hvališ
Da samnom proslaviš...

A za slavu vrijeme nije...
Imaš sreću - razori je!
Imaš tugu - postavi je
Da na tronu sja
Da ti bude kraljica!
Da te u tamnicu baci
Oboje smo pretužni junaci...

Vanredna vožnja, peron je pust
U ove sate, promet nije gust.
Magla se valja, svjetla se guše
Odlazi nemir sa umorne duše.

Stiskam na grudi ,prazninu neku,
Ne mislim na ništa, bol je u tijeku.
Mirišem inje kako se ljušti
Pod nogama smrznuto lišće šušti.

Hoće li ti ikada biti žao
Što nećeš saznati kako bi bilo u paru.
Ja nisam od nas odustao,
Ne mogu zaboraviti ljubav staru.

Hoće li ti ikada biti krivo
Kad godine se pretvore u tužnu sitnicu.
Kad pred očima sve postane sivo
I u ogledalu ugledaš staricu...
S ugaslim sjajem
Pred konačnim krajem...

Jel ti dođe da me spomeneš,
Kad suton krene sigurnim smjerom,
A izraz lica sraniči s nevjerom.
Jel ti dođe da me dotakneš,
Jel ti dođe da bi mi se vratila
Ili ti bolno sjećanje ne treba...

U kojem si gradu, ne pitam više,
U ulici tvojoj još na te' miriše,
Tolstoj je po nama "Rat i mir" pisao,
Pravim se al' nisam te još uvijek izbrisao...

Krvari srce od udaraca biča,
Nepremostiva je sjeta.
To valjda je još uvijek ljubavna priča,
Kojoj sam samo meta.

A gdje si ti
Dok suton prolazi...

Nisi raspoložena za javljanje,
Tvoja misija - samoupravljanje!
Ti ne daš ni jedan kantun od kuće
Kad meni je hladno, tebi je vruće.

Nisam raspoložen za javljanje,
Moja misija - samozadovoljavanje.
Nespreman za ispit, ja se grebem.
I ne da mi se, ne da mi se.... zebem!

Propada kiša kroz napukli krov,
Budim se umiven, budim se ko nov.
A gdje si ti
U ovoj poplavi...

Propast ćemo, proći!
Kao pošast ove noći.
Propast ćemo, raspast se ko uže,
Jer ovakvi sreću ne zasluže!

Evo proljeće
Opet će.
Kiše su pale,
Sada su stale,
Trava miriše
I zemlja diše.

Evo proljeće,
Načet će,
Stare mi rane,
Snom okovane.
Vidjet će ljudi,
Tugu iz grudi.

Osjećam ti si se navikla na sve,
Jedan za drugim dani brzo prolaze,
A meni će tuga opet srcu stvorit sjenu,
Kad ljubice krenu...

Samo navika me pratila
Ti to nikad nisi shvatila.
Uvijek se pred zadnji čin
Zbog tebe naoblačim.

Samo navika mi ostala
Čak i sad kada si otišla.
Pitam se tko je tu lud
Čiji je bio to sud...

I nisam siguran dal mi je žao,
Da li je ispravan put što sam odabrao,
Da li je ispravno to, što sam odlučio
Kao da ništa nisam naučio...

Na sve ću greške svejedno pasti
Da promjenim naviku, nemam ovlasti...

Nitko nikad neće saznati,
Što se ne zna, to se ne pamti,
Kad si u san dobrodošla,
Nisi stala, samo prošla,
I kao da te briga nije...

Proveli smo noć bez sjećanja,
Meni osta miris usana,
Stakla mutna, zamagljena,
I dva srca potrošena
Da se tuga lakše razlije...

Ako ima vjere da me spasi,
Svoj ću život dat u ruke te
Ako nema, neka se ugasi,
Nek me nema, nek me ne bude.

Nitko nikad neće saznati,
Što se ne zna, to se ne pamti,
Gdje će srce kad zaprijete
Kada godine prolete
Kad u suton duša zašuti...

Danas jesi, sutra nisi
Život prođe ko u trenu
Čovjek ljubi pa izvisi
Ja izgubih ljubav njenu.

Da se pravi, ništa nije
Sutra novi dan kad svane
Bit će opet kao prije
I ostat će stare rane.

Mahnula si, rekla dosta
Svaka boja crna posta
Pa sad imam zlato moje
Sto nijansi crne boje.

Ona je moja žena plava,
Kod mene ponekad prespava,
Gledam je, meni puno znači,
Kada se skida il' oblači.

Rajki je bitna karijera
Al' kaže da nema barijera
I kaže da se voli i dirat
Da se ne počne još lezbirat.

Dođi dušo da te taknem,
Od crnih misli da te maknem,
Ja ću ti kazat, sve ti pokazat
Ja ću se tebi opet dokazat.

Rajka, Rajka policajka,
Ide Rajka, dužnost zove,
U lokalu svira cajka,
Na stolu je puno love.

Rajka, Rajka policajka,
Te gangstere brzo sredi,
Srce novi status lajka,
Novu rundu ti povedi!

Nemir u duši
A ti ko sushi
Ali bez začina.
Da te pojedem
Ima li načina?!

Stavit ću ljutog
I onog žutog
Da nije splačina,
Da te pojedem
Naći ću načina.

Ne želim goste
Fine ni proste
Već da smo sami u stanu
Bit će nam ko u Japanu.
O divo moja, prekrasne puti
Otvori usta, al' šuti!

Primjeti me
I bosih nogu mi dotrči,
Pa se uz mene ko dijete zgrči.
Zagrij se
Položi dlanove na moje
Saznajmo prava ljubav što je.

Pozovi me
I ja ću doći vjetrom vođen,
S tobom sam kao ponovo rođen.
Zagrli me
Zatvori krug oko mog vrata
Ti si još sjajnija od zlata.

Gdje vidjela i ne
Ljubav nek te dotakne,
Iz rajskog vrta se prosula
Gdje čula i nečula.

Ti u grudima si sliku čuvala
Od mene nije.
Znam ,mnogo si truda ti uložila
Da se nasmije.
Ali nije ne, nije nikada
Takva je povratna informacija.

Ti u ovom gradu nemaš nikoga
Da ti se javi.
Al' u ponoć pozvat ćeš me da ti ja
Društvo pravim.
Zaplakat ćeš ti, dok on ne vidi
Mene dušo nećeš ni primjetiti.

Ja za tebe nikad neću biti kao on,
A pristao bi da sam pola čovjek, pola klon,
Da me uzmeš kad ti trebam, bar za dijelove,
Ovo srce ni ne vrijedi više nikome.

Trebala mi je ruka
Ti si je pružio,
Da bi mi utjehu dao
Samnom se družio.

Trebao mi je osmjeh
Ti si mi ga dao,
Kad otišli su svi
Ti nisi odustao.

Svjetlo si u mraku mom
Ne samo nedjeljom.
Svjetlo si u srcu mom
Hvala ti za dom.

Trebalo mi je malo
Da otvori se raj.
Vodi me sa sobom
I ne napuštaj.

Trebala mi je ruka
Ti si je pružio,
Da bi mi utjehu dao
Kad nisam zaslužio...