Sewen

Vanredna vožnja, peron je pust
U ove sate, promet nije gust.
Magla se valja, svjetla se guše
Odlazi nemir sa umorne duše.

Stiskam na grudi ,prazninu neku,
Ne mislim na ništa, bol je u tijeku.
Mirišem inje kako se ljušti
Pod nogama smrznuto lišće šušti.

Hoće li ti ikada biti žao
Što nećeš saznati kako bi bilo u paru.
Ja nisam od nas odustao,
Ne mogu zaboraviti ljubav staru.

Hoće li ti ikada biti krivo
Kad godine se pretvore u tužnu sitnicu.
Kad pred očima sve postane sivo
I u ogledalu ugledaš staricu...
S ugaslim sjajem
Pred konačnim krajem...