Sewen

Ljeto, ljeto,
Stiglo nam je eto
Ostat ću bez svjesti
Jer ću tebe sresti.

More, more,
Ljulja me do zore,
Nek sam bez savjesti
Al' se neću smesti

Ti mi srce ušećeri,
Ljubit ću te do večeri...

Ljudi dani, ti i ja
More, sol sa usana,
Ljubi neka potraje
Ljeto nudi najbolje.
Noći lude, ti i ja
Svaki dan je nedjelja
Coctail party, svaki dan
Neka živi ljetni san!

Bili smo mladi, ludi,
Kožne jakne i u kosi gel.
Živjeli smo za plesnjake,
Sjećaš li se Dolly Bell.

Sve nam je bilo ravno,
Semafor je tada bio kultan.
Imali smo sve na dlanu,
Današnji je svijet okrutan.

Žive boje i 21 vijek,
80te su zauvijek.
Na sve drugo zaborav će pasti,
Ja ne želim nikada odrasti.

Jedna je mladost vječna,
Bez tehnike vrijedila je riječ.
Dal' ćemo to ikad naći
Jel' Vienna gdje je bio Beč!?

Oće nevera u Split
Nemoreš je ustavit.
Doće vitri, satrat sve,
Suva led iz Zagore.

Past će kiša među svit,
Nikad tako neće bit.
Ko je mokar, a ko suv,
Ko je zločest, ko ka kruv...?

Sve će nestat u ti čas,
Past će razdor među nas,
Di je jučer bila lenta
Nima niti testamenta!

Di je jučer lovor cva
Sa se zemja raspukla,
Bol iznutra, bol izvana
O cvita mediterana...

Nerviraš me maksimalno,
Pomičeš mi granice.
Kao loša odvjetnica,
Gubiš moje parnice.

Ubijaš me nemoralno,
Nije ljubav bianco ček,
Ti si žena s apetitom,
Ja ti želim dobar tek.

Sada sam spreman za inovacije,
Svjestan vlastite deložacije...

Nemam plan, al' uživam,
I ako ne valjam, ne valjam sebi,
Sada se sama sa sobom grebi,
Ništa planski, ništa planski,
Momački, balkanski...

U Splitu kiša već četiri dana,
Meni se neda izać iz stana,
Filmove gledam, drame ko rane,
Koliko tuge u ekran stane?!

Kada si pošla, riječ nisi rekla,
Samnom si ružnu naviku stekla,
Još čekam da mi otvoriš vrata
Pet dana kasniš, a mrak se hvata.

Meni još nije jasno i ničeg nisam svjestan,
Nije mi poznat razlog zašto sam sjetan, bjesan...

Ne želim priznati pad,
To desi se ponekad
Drugima,
Meni nikada!

Ne želim priznati da
Od mene si otišla,
Da se zna
To nisam ja!

Ma sve je ovo čista zabuna!

Znam da mome tati nije lako,
Jer moj tata piški naopako!
Kao i ja, pije puno cole,
Pa se pitam dal' ga noge bole?!

Dal' mu reći - ti normalan nisi?!
Mome tati tamo nešto visi!
Moja mama smije se k'o luda
Dok se tata crveni od čuda.

Dragi tata, doktora ću zvati,
To što visi, da ti malo skrati!
Mi smo s tobom, ti si tata s nama.
Pa da piškiš kao ja i mama!

Puno pitam - u kući galama!
Al' ćeš tata biti prava dama!

Nemam više ništa dati,
Niti ćeš me prepoznati,
Ostat ću na kraju sam,
Tebi srce ostavljam,

Neka tvome eho bude,
Kad mi nedjela presude,
Da na kraju shvatim sve,
Mogao sam - nisam, ne.

Otići ću da ne smetam,
Mogao sam biti sretan,
Ostat ću na kraju sam,
Tebi srce ostavljam,

Neka tvome eho bude,
Kad mi nedjela presude,
Da na kraju shvatim sve,
Mogao sam - nisam, ne.

Sreću s tugom kolo vrti,
Kajat ću se i u smrti.
Ostat ću na kraju sam,
Tebi srce ostavljam,

Neka tvome eho bude,
Kad mi nedjela presude,
Da na kraju shvatim sve,
Mogao sam - nisam, ne.

Dok se sjetiš gdje si bio,
Život ti je proletio,
Kao rijeka, kao slap,
Ti u njemu tek si kap.

Prvi poljubac od nje,
Pa ti srce slomije,
Jer zna ono kad se sjeti
Otkuda će započeti.

Da se vratiš, neće moći,
Vrtiš slike do ponoći,
Rijeka teče, nosi sve,
Živi se i umire.

Prvi poljubac od nje,
Pa ti srce slomije,
Jer zna ono kad se sjeti
Otkuda će započeti.

Nikad nisam te pustila
Zbogom nisam izustila
Čovjek sam sebe obruka
To je sve tvoja odluka.

Kad me pitaju, šta mi je,
Ti si razlog da loše je
Ti si razlog da kopnim ja
Još te čekam u svitanja

Nema ničeg da se pomakne
Nema ničega da me dotakne
Kao srna ja ću pobjeći u noć,
Srce tvrđe je od kamena
Pa ga nagriza zub od vremena
Samnom, bez mene, sve će proć
(S nama i bez nas sve će proć)

Vrime se miša, mokro i suvo
Teplo i ladno - pričljivo, gluvo.
Na prstima skoro stađuni hode,
Koža se stiska i godina ode.

Vrime nas tiska, dalje nas tira,
Digod nas gleda, digod i dira,
Čovik istrpi glad za lipotom,
A neko se pozdravi sa životom.

Negdi smo zapisani svi,
To se glasno i ne govori,
To se prešuti...

Jer niko odgovor ne zna,
Koliko nam je od vrimena,
Ostalo za bilo šta...

S nama il' bez nas,
Doći će kraj,
Ako odeš prva
Tamo me dočekaj.

Ako odem prvi
Ja ću tebe znaj
Da ne bude ovo,
Zadnji oproštaj...

Šalješ mi poruke, koje ne razumijem više,
Sve su naše tajne u vatru bačene!
Sve dobro, sve loše, svejedno se briše
Naše su duše od tuge ozračene.

Nikad nismo imali vremena za nas
Život je tango - strastveno u dvoje,
Izgubili smo kočnice, izgubili smo gas,
I za nas stvari dobro ne stoje!

Poštedi me laži,
Više me ne traži,
Ne vuci za rukav,
Ja nisam toliko lukav...
Opet nasjest ću na sve
I zaljubit se,
Ma...bez veze....

Neki ljudi zajedno
Provedu život cijeli,
A mi se eto dijelimo
Otkad smo se sreli

Neki ljudi ostaju
I kada suton mami
A mi se opredjelili
Da ostanemo sami.

Govorim sebi, u sebi
To što povjerovat neću
Ovakve duše se rijetko
U stvarnom životu sreću.

Mi smo se sreli i nismo
Uzeli darove što nude
Samo smo krenuli dalje
Al' sve je to za ljude...

Neki ljudi zajedno
Provedu život cijeli
A mi se eto dijelimo
To me ne veseli...

Ti si moja spoža,
A ja Veli Joža,
Malo san se stiska,
Ti mi sve sa spiska.

Asti sad galame,
Čekala si na me
Ja san misli smuva
Pa te nisan čuva.

Osta san do tri
A vrime prolazi...

Doša bi ti al' me prpa,
U tebe je metla, krpa,
Pomest ćeš me, puknit,
Ti nemoš umuknit,
Di me neće biti straj
Zato mene ne čekaj...

Kako sam živija, samo nebo će znat
Ako san skrivija, mira neće mi dat,
Svako će dobit šta je zaslužija,
Niko nije uteka, ni produžija...

Kako sam živija, samo nebo će znat
Nije me briga ko će sve zaplakat,
Samo me briga da ti ćeš mi sama
A minut bez tebe ka tuga godinama...

Kako sam živija, samo nebo će znat,
Koliko si uzeja, tribaš i dat.
Svako će dobti, šta je zaslužija,
Tebi sam sebe da, sve ti pružija...

Kad jednom odem s ovoga svita najdraža moja,
Kad naslonim glavu na ladan kušin od vičnoga sna.
Ti me prisvuci, obuci mi veštit gospodskog kroja
Neka me vidu da i na kraju smijem se ja.

Kad jednom odem s ovoga svita najdraža moja,
Misec kad zvizde sebi pozove da svitlost im da,
Zadnje šta čujem neka to bude besida tvoja,
Gori te čekam da budemo skupa ka goluba dva.

Posekli su moje šume,
Ostala je tek čistina,
Ko će srce da razume
Što beše istina?!

Srce je ko magistrala,
Put me vodi, ne znam gde ću
Ljubav što me prepoznala
Zaboravit neću.

Pogrešno sam procenio
Pa sam srca zamenio,
Ako mora, shvatam da
Ostat ću bez obadva...

Noćas će se sestre dve
S đavolom da nagode,
Jedna će me kleti,
A druga voleti...

Korenje je moje plitko,
Pod vetrom ćuda se svijem,
Bolje to neg da sam nitko
I da se propijem...

Da ću ti oprostiti moći
Nadam se.
Jer još pod krinkom noći
Meni dolaze
Usne što su mi šaptale,
Usne što su me ljubile,
One tvoje...

Dal' ću se ikada snaći
Ne znam to.
I kako tebe pronaći
Negdje daleko.
Tko će odgovor da da,
Treba mi život bez iluzija
I one tvoje...

Ljudi odustaju,
Ljudi se rastaju
U prazno se izgubi riječ,
Direktan let, Split via Beč...

Još je u meni te nade
A misli kule mi grade,
Na njima obrasla drača
A nigdje ni štita ni mača.
Sjećanja za to postoje
I pamtim mirise, boje,
I one tvoje...
I one tvoje...

Stigao sam do te crte
Uskoro ću preko,
A za ovo prijatelju
Kriv je drag mi ne'ko.

Imao sam, sada nemam
Kolo se okreće,
Samo moje zapelo je
I na dobro neće.

Kad je sretneš, ništa joj ne kaži,
Znam da će te pitati za mene
Ako treba, onda nešto slaži
Da sam sretan pored druge žene,
Da u društvu sretne dane kratim
Neka ne zna da za njom još patim.

Hoćeš li me ikada naći,
Skrivenog u podzemlju sna.
I reći mi, smiri se, ne plači,
Evo stigla te potjera...

Hoću li te ikada sresti
Među svijetom koji luta,
Stisnut ti ruku, kraj tebe sjesti
Na kraju svoga puta.

Svijet se pod nogama ruši,
Sve ranije sunce će zaći,
Od sreće tek talog na duši,
Hoćeš li me ikada naći....