Sewen

U Splitu kiša već četiri dana,
Meni se neda izać iz stana,
Filmove gledam, drame ko rane,
Koliko tuge u ekran stane?!

Kada si pošla, riječ nisi rekla,
Samnom si ružnu naviku stekla,
Još čekam da mi otvoriš vrata
Pet dana kasniš, a mrak se hvata.

Meni još nije jasno i ničeg nisam svjestan,
Nije mi poznat razlog zašto sam sjetan, bjesan...

Ne želim priznati pad,
To desi se ponekad
Drugima,
Meni nikada!

Ne želim priznati da
Od mene si otišla,
Da se zna
To nisam ja!

Ma sve je ovo čista zabuna!