Sewen

Sad mi je žao što sam te ikada sreo,
Boli me duplo od svih drugih ljudi,
Baš kako si htjela, on se zove Leo,
I pita me što se naša mama ne budi.

A vrijeme klizi kao tramvaj po šinama,
Razmišljam kako ću jednom zamesti stope,
Karta u tvome pravcu, put visinama,
Jer smisla ne vidim dok dani, minute se tope.

Zaplakat ću ko što pjevam,
Više ništa ne uspjevam,
A ti reci riječ za mene,
Kad istekne moje vrijeme
Nek me primi preko reda,
Živjet mi se više ne da...