Sewen

Čovjek se svojim rođenjem budi,
Čovjeku čovjek, a Juda Judi.
Jednom su ljudi sadili sjeme,
Da budu jači, stvorili pleme.

Život ko vruće se željezo kuje,
Uzalud sve ako čovjek ne čuje...

I čovjek prevari Boga,
Krivo protumači riječi,
I osta bez brata svoga,
A pred istim Bogom kleči.

Običaji ljudima služe,
A ne ljudi njima.
Da se ljudi udruže
Bilo bi dobro svima.

Običaj nek' se prekrši,
Ako se s ljudima kosi!
Što mora, nek' se izvrši!
U sebi ljubav nosi!