Sewen

Jesen, ko jesen, gola
Najprije krenu kiše.
Zimi me nema pola,
Na tugu zamiriše.

Proljeće puno stida,
Sa dobrim zlo procvate
Ljeto u četiri zida,
I samo mislim na te'.

Godina za godinom i već ih je sedam,
Ja još na početku i nikom se ne dam.

Kako sve to brzo prođe,
Pa se budim prije sna
Još jedna stara godina...
Na isto ti opet dođe,
Ja sam našu sreću ledio,
Al' za tugu se zaredio...