Sewen

Pritiska me još kad čujem vjetra huk,
Pritiska me kiša i vrijeme kao vuk,
Zubato dok reži,
Jer kraj mene leži
Sjena.
Tuga nebrojena.

Pritiska me još kad čujem prvi takt,
Ubija me pjesma i loše sklopljen pakt.
Od svega je teži,
Jer kraj mene leži
Sjena,
Od tvoga imena.

Tko za života suze lije,
Za živjeti i nije.
I htjela bi umrijeti,
A ne mogu se, ne mogu se
Oduprijeti...