Sewen

Mi smo fjaka people
Na tome smo dipl.
Na tome smo ing.
Čvrsti ka Sing Sing!

Svi smo mi fjakaši,
Oko nas se praši
A mi laganini
Liegen i ne brini.

Ne traži u jaju dlaku,
Jer Bog je stvorija fjaku,
Takvi su i naši oci bili,
Ajmo u red jer se fjaka dili.

Mi smo fjaka ful
Totalno smo cool
Imamo doktorat
Ležat a ne morat!

Da me spomeneš bar,
Jednom u tjedan dana,
Jednom na kilometar
Da sam sa usana
Riječ poluglasna,
Pa neka je ura kasna.

Da me spomeneš bar,
Mada i ne misliš tako,
I to je već kao dar
Bar to ti je lako.
Spomeni sve osim da
Da si odustala.

Ja mislima kaod da tjeram
Sve one zgužvane slike,
Ti dobro znaš što smjeram,
Al' slabe su prilike.
No pusti me da se nadam,
I kada u očaj padam.
Pusti me da planove stvaram
I kada se varam...

Vanja je rodila u četrdeset i šestoj,
Vanja sve manje ide iz stana.
Spomenar stiska, Iglesias svira,
Sa druge strane bazena Jadrana.

Vanja je živila u bolje vrime,
Vanja je znala di šušur reste,
Manuela opet, Iglesias svira,
Samo su uže i dalje ceste.

Al' Vanja je ka svića,
Vanja ka misec osvirljava mrak,
Vanja će zaspat, nek' san joj je lak.
A sutra će nam ispričati sve
O kako nekad lipo bilo je...

Nemam keš, ni siću
Vozim starog fiću
I on ritko pali
Benzine mu fali.

Nemam robu skupu
Nisam u kalupu,
Kuća mi pod borom,
Pa nastavim zorom.

Ona je to znala,
Pa me izigrala
Luksuzna je dama,
Pa je puklo s nama.

Otišla je sa kruzerom
Nazvala me i luzerom,
Da sam provokator,
Prazan akumulator.

A nima se svitu,
Ma nije kraj litu,

Njoj nek mirno more bude
Fala joj za njene trude,
Kad je takva, neka plovi
Nek lovaše krupne lovi
Sad mojom ne slovi...

Vjetar se provlači kroz okove tvog glasa,
Svaka mi riječ k'o kamen otežava disanje.
Ja sam sve pokušao, al' nije bilo spasa,
Tek mi je ostalo, vječno šutanje!

Nisam ti rekao, da vrijeme je sve teže
Ja sam se vezao za laži koje traju.
Spotičem osmjeh i osjećaji bježe,
Sad me ko nekog stranca prepoznaju.

Nek voda nosi sve
Nek brod se okrene
Sasvim sjejedno je kad znam
Tonem i propadam!

Porazi me do kraja, pobjedi svoje norme,
Nadam se da nisi, ispala iz forme,
Veži me za sebe, slomi me kulturom,
Njegovanom kožom, modernom frizurom.

Porazi me i slomi, svjetla sva priguši,
Oslobodi teret, na meni se ispuši.
Dozvolu ti dajem, način sama biraj,
Utonimo u smiraj pa me konfrontiraj.

Ove igre neka budu stvarne,
Spontane, nemarne,
Opusti se do granice perverznog,
Oslobodi zastora željeznog...
Vratit ću ti sve
I ti bi probala, zar ne...

Iljadu devesto dvanesta bila
Forca, bis mora, donjih Kaštila
Našli se vatreni studenti iz mista
Ka ajduci ponosni, povist im je ista.

Igraju momci, balun se ita,
Bandira plava, centar je svita
Doli kod Tina, ko to navija?
I ja bi jedan Ježinac bija!

Ide Val, potopit će sve
Ide Val, priko obale,
Ide Val, na terenu pini,
Isto pini ka i na tribini.

Ide Val, potopit će sve,
Piva se, pisma za Tebe,
Ide Val, da druge izbaci,
Nima straja, bit ćemo prvaci!

Svako vrime svoje nosi
Šta odabereš, znaš to si
Znalo je i teže biti.
Imali smo u sve vire,
Imali smo i manire,
Jednu mladost da nas štiti.

Svi smo iste pisme znali,
Picavali, vrime krali,
Planirali nešto svoje.
Svaka pisma vridila je
Pamtili smo više-manje
Porazi se i ne broje.

Godine su perle lake
Ostale su filmske trake,
Život kolo odmotaje.
Sve nas manje vidit ima,
Obalom se diže plima
Ma u mislima još traje.

Sve lipo, nek ima krila,
I ono šta san bacija,
Pisat će, kako je bila
Jedna generacija...

Aktiviram osjećaje na kiši
Pred ispranim reklamama.
Prigušljivo svjetlo
Ne smeta noćnim damama.

Razum odmara,
Pod krošnjama cvjetnim,
Rado bih nadolazeću jesen
Mjenjao gumama ljetnim!

Ako ima smisla još,
Nek se desi što se mora desiti.
Dal' sam prema tebi loš,
Jednim potezom sve možeš riješiti.

Ako ovo potraje,
Tad obećaj da ćeš sve od sebe dat
Il' nek' s mrakom nestane
Jer na oboje je djelovao rat.

Nama potreban je mir, kakva bila odluka,
Nitko od nas neće da je život čista navika...

Reci riječ, koju sam bi pisao,
Pusti glas, sve bih drugo brisao,
Neka teče rijeka ljubavi i vjere,
Ja ne želim da nas koče barijere.

Neko gnjilo vrime, vuče se pa stane
I ova kiša lije, neće da pristane.
Oblaci sve su bliži, na pedalj od poda,
Ja nisan nikad bija, bliže sivog svoda.

Da nije ove tuge, možda bi se snaša,
Možda bi iskru sunca za sebe pronaša.
Otkad te ode nije, samo mi se spava,
Ne prija čaša vode ka ni crna kava.

Savilo me priko križa
Cilo lice san isfriža,
Još par stvari vidi se izvana
A u meni, sve je živa rana.

Malo sunca, malo kiše,
Šta ti ode tiba više?!
Suvi rogač, smokva suha
Da te kripi, da te čuva.

Malo vitra s obe strane
Pa se stiva ispod grane
Cvrčak cvrči, tice poje,
Tu je rodno misto moje.

Niko to ne more platit,
Kad se negdi imaš vratit,
I kad legneš, to je čast
Ponovo ćeš nov izrast...

Napisao bih najljepšu posvetu u životu
Al' tko će je znati...
Tko se nad lijepim i ljepšim može otimati...
Tko može znati, koja su mora plavija od plavih,
Tko razdvojiti kopije od originalnih
Slogova
Tko se još može igrati Bogova...

Nemarno pročitah nebrojene sastave.
Odslušah sve satove razredne nastave,
Al' bijah na kraju početka u neznanju,
Ja - tek na nekom saslušanju...

Ljubav je mrak! Al' mrak nije - tama!
Već beztežinsko stanje u nama...

...

...ajme šta san zabrija,
Puknit ću od smija.
Pari sa da san vodu u vino pritvorija,
Jezik mi se plete
Od ove posvete...

Lipa Anči, noćas banči...

U desnoj joj ruci krila
A u livoj mala pila.
Čija krila, svi to znamo,
Sad Lokija pogledajmo!

Lokiju se brci smiju,
Zauzima poziciju,
Gleda u me' ka u popa,
Najrađe bi pod stol propa.

Drž ga Ane da ne padne,
Posljedice bit će gadne!
Ako slomi vrat, je šteta
Džaba da je i raketa.

Reci Loki, reci rode,
Igrate li se prirode?!
Ajde Loki, aaa jetz(a),
Jel' ćapila zeca?!

Da ne duljim, ajmo pit,
Valja ovo proslavit!
Ajmo nalit čaše svi,
Živili nam mladenci!

Grozde je uvik napudrana,
Nauljena ka baklava.
Grozde je mala noćna tica
Ne miruje i kad spava.

Grozde bi uvik svakom dala
Samo ako je se pita
Grozde je posebna od uvik,
Ona je žena od svita.

Grozde je žena pučka,
Svaka je druga kučka,
Koja joj reče išta
Za nas je jedno - ništa!
Grozde je žena - curica,
Odavno nije mulica...

Bili smo dica i zvali je teta,
Grozde i danas ulicom šeta
Ona je najlipša faca od Splita
Jerbo se Grozde stalno fejslifta!

Opet nam je presudila svađa,
Rakija mi od šećera slađa.
Te okove stavio sam sebi,
Grlo peče, a kako i nebi.

Teških riječi, nikako se riješit,
Ni rakija neće me utješit.
Ali tugu utapam do kraja,
Tama s mrakom obzorom se spaja.

Pukni srce na dva dijela,
Ne mogu te gledat cijela,
Pukni kao da si staklo,
Što iz ruku se omaklo,
Razvaljuješ bolom,
Za samačkim stolom.

Ono malo ljutskosti što imam,
Sve ti dajem, a ništa ne primam.
Samo tugu utapam do kraja
Tama s mrakom obzorom se spaja.

Devet godina, mira i nade,
Da netko tako u trenu ukrade.
Devet godina, dobra i zla,
Sve što sam s tobom prošao ja.

Devet godina, magična brojka,
Da je bar manja, da je bar dvojka.
Devet godina, jer još bih htio,
Bez tebe nema ni mene dio.

Došlo je do vrenja
I nema pomirenja...

U što smo to potrošili trud,
Tko je tu dobar, a tko je lud.
Kažu na isto sve nam dođe,
Kad sreća ode, kad sreća prođe...

Mokar do kože,
Na suvoj plaži,
Cure se lože,
Tijelo ih traži

Za takve stvari,
Mokar se rađaš,
Poslije u stvari,
Samo se svađaš.

Mokar do kože,
Ali mi godi,
Moj mili Bože,
Sve oslobodi.

Za takve stvari,
Mokar se rađaš,
Poslije u stvari,
Samo se svađaš.

Ljeto je za uživanje,
Gledanje i za plivanje,
Jezike naravno znam baš sve,
Za svaki predgovor dovoljno je,
Yes, ja, oui,
Thank you, danke, merci...

Pronio se glas po mistu
Da imamo curu istu
I u jednoj šetimani
Svaki dan je s drugim vani

Pronio se mistom glas
Za nos ona vuče nas
Ka i vešte iz ormara
Sve nas minja sve nas vara

Na jubav se zna zaklinjat
Oćemo se mi dva minjat
Oćemo joj smislit zamku
Da izvuče kraću slamku

E to mi je zadnja želja
Napit ću se od veselja
Napit ću se ka baraba
Znaju da ne pijem džaba!

Danas jesmo, sutra ne
Kad se stvari poslože
Netko uvijek dobiva
U gubljenju sam jači ja.

Sva težina svjetova
Je na mojim leđima,
Netko uvijek bolje zna
Od mene, što se dešava.

Ko da ponos ne da mi
I svi moji strahovi
Da ti praštam, da te opet zavolim.

Ljubav je zapaljiva stvar
Lako plane pa izgori,
Tek se površinsko skori,
Ljubavni smo neloš par,
Ali hlapi tu u nama
Ostaje nam gorak trag na usnama...

Kod susida roštiljada,
A susida žena mlada,
Procjena je stvar od oka,
Dvajest i pet i - žestoka!

Kad je vidim zasja lice,
Ni ljubimca, niti dice,
Slabo susid to upire,
A ja opet nemam mire.

Meso cvrči, sve je spremno,
Domaće, ne inozemno,
Pusti meso neka cvrči,
Ima rađe i u kući.

Dobrodošlicu ti pravim,
Samo reci di da stavim,
Za taj moment mi se gine,
Mješajmo bjelančevine...

Ja sam kao sjeme pao
Tu na tvrdo tlo da bih proklijao.
Dugo nije kiša pala,
Ova zemlja nije me prepoznala.

Prošao je vjetar tada
Pa me poveo na neki drugi put,
Ovo srce budi nada
Neću s vjetrom biti otjeran u kut.

Da korijenje imam ja,
Drukčije bi priča krenula,
Da kiše me zaliju
Il' makar suze tvojih očiju...

Da nam nije suđeno
Ne bih ništa tvoje tražio.
Al' saznao sam s dlana
U šatoru cigana
Da si ti
Ona što će mene čekati!

Te čudne oči pokriva griva,
Njene su oči, pariško plave.
Lude li boje, bogati živa
Lipo joj stoje, srid šesne glave.

Koje pariške, ko to sve smišlja,
Neš ti Pariza i neš ti Seine,
Još da je samo pinkicu višlja,
Bila bi taman, taman za mene.

Ma za te oči ja ću se slegnit
Valjda me neće leđa zategnit!

Lipa Dalmatinko, francuski ne zbori,
Ja ću gledat doli, a ti gledaj gori.
Naćemo se usput, namigni mi zeru,
Jer gledamo mala, mi u istom smjeru!

Sretno ti bilo, sunce se rađa
Zbog mene ti si tri dana mlađa.
Bila je gužva, poziva tristo,
Moj poziv vrijedi za tebe isto.

Namjera mi je da malo kasnim,
Kada svi odu da ti razjasnim,
Zbog čega srce tebi ugađa,
Za mene ti si tri dana mlađa.

Sretan ti rođendan i nek ti bude,
Uzmi što želiš, najviše ljude...
Sreća je skliska, uz ljude nije,
Samo me gledaj, sada ko prije...

Danas sam izgubljen slučaj,
Danas sam povrijeđen,
U srce me zaključaj,
Danas sam pobjeđen.

Trebaš mi više no jučer,
Trebaš mi na duže vrijeme,
Slomljeno srce ne tuče,
Ja sam osušeno sjeme.

Ne klijam, ne rastem,
A popis je dug...
Ne ubijam laste
Kad lete na jug...
Očekujem da ćeš svratiti
Ali me nećeš shvatiti.

I trajat će duže no podnijeti mogu
A želim tek jedan posljednji ples.
Da pokupim sreću ko jeftinu drogu,
Onda me stavi u drveni ljes...

S tobom je vječito, noga na gasu,
Kako smo krenuli, stić ćemo Nasu.
Ti bi se ljubila i nije mi krivo
Sa svakim susretom, podižeš nivo.

S tobom je nesreća, samo iluzija
Mi smo molekule, totalna fuzija
S tobom su obroci, uredni, česti
Sad raskomodi se, ugodno smjesti.

Laka struja prolazi ispod kože
Pored tebe, tko to platiti može
Ti si otrov, koji krvotok sladi
To je dobro, to se tako i radi!

Da li ti noćas imalo znači,
To što je srce na krivom mjestu
Ako ti znači, samnom zaplači,
Onda me baci ko kamen na cestu.

Znam da su noći, crne i vlažne
Mjesec ne grije da ih posuši,
Naizgled vlažne, bile su važne
Čovjek izgradi pa zatim sve sruši.

Kap po kap, natapa se duša
Šum po šum, a nikoga ne sluša.
Skoro je isto kao što je bilo
Samo je ona otežala kilo
Težinom na te' podsjeća
Il' to je samo mokra odjeća...

Da je žena koliko je kiše
Doma nebi vidjeli me više
Ja bi sve do kože mokar bio
Oblacima bi se ogrnio.

Da je žena ko sunčevih zraka
Nikad ne bih poželio mraka
Neka peče nek se koža ljušti
Neka boli, ali to su gušti.

Muško kaže sve što žena misli
Rado bi se sunčali i kisli
Nek me kupa neka me i grije
Ni jedna se požalila nije.

Osmi misec i sve žeže,
Sunce obalu poteže
More ka da isparava,
Meni vruće, to je strava.

Prema moru gas do daske,
Privukle me cure stranjske,
Svaka doli u svom dresu
Gornja strana u toplesu.

Čvrsto, oblo, mira-ruka,
Odma san se i ja svuka,
Orošene ruke bukte,
Šta me briga kad je mukte.

Silikonske il' prirodne
Sve su lipe, sve su zgodne,
Meni, meni, samo meni,
Klizavi smo, nauljeni.

Od početka do kraja sezone,
U mislima, one, one, one...
Stranjska roba nije više skupa,
Ja je čuvam od ozonskih rupa.