Napisao bih najljepšu posvetu u životu
Al' tko će je znati...
Tko se nad lijepim i ljepšim može otimati...
Tko može znati, koja su mora plavija od plavih,
Tko razdvojiti kopije od originalnih
Slogova
Tko se još može igrati Bogova...
Nemarno pročitah nebrojene sastave.
Odslušah sve satove razredne nastave,
Al' bijah na kraju početka u neznanju,
Ja - tek na nekom saslušanju...
Ljubav je mrak! Al' mrak nije - tama!
Već beztežinsko stanje u nama...
...
...ajme šta san zabrija,
Puknit ću od smija.
Pari sa da san vodu u vino pritvorija,
Jezik mi se plete
Od ove posvete...
Lipa Anči, noćas banči...
U desnoj joj ruci krila
A u livoj mala pila.
Čija krila, svi to znamo,
Sad Lokija pogledajmo!
Lokiju se brci smiju,
Zauzima poziciju,
Gleda u me' ka u popa,
Najrađe bi pod stol propa.
Drž ga Ane da ne padne,
Posljedice bit će gadne!
Ako slomi vrat, je šteta
Džaba da je i raketa.
Reci Loki, reci rode,
Igrate li se prirode?!
Ajde Loki, aaa jetz(a),
Jel' ćapila zeca?!
Da ne duljim, ajmo pit,
Valja ovo proslavit!
Ajmo nalit čaše svi,
Živili nam mladenci!
Post je objavljen 17.08.2012. u 20:44 sati.