Sewen

Maškare su ludo vrime
A dolaze krajem zime
Sve se blišti i svitluca
Na vratima neko kuca.
Došla dica po slatkiše
Samo mirno, nima priše.

Maškare su, svit se kiti
Iza maske skrij se i ti.
Moš bit kraljica o svita
Lutalica koja skita
I vila u zlatnoj vešti
Lik domaći il' furešti!

I ja ću se sad maškarat
Pa se smijat, jude varat
Moran samo smislit šta ću,
Lanjsku masku sestri dat ću.
Bit ću smišna skroz famozna
Da me niko ne pripozna!

Da li znaš, što za tebe osjećam?!
Gledam te krišom
Za kuhinjskom nišom,
Sva si od čokolade i brašna
Sva si ko tijesto, izdašna!

Da li znaš, što za tebe osjećam?!
Ja bih te mazao
Pa bih te smazao,
Kako sa tobom utažiti glad?
Opet bih s tobom sad!

Dok mi se debljaju misli,
Strah me da se ne udebljaš sa njima,
Želim da me u tebi ima
Zato smo se ovako i stisli,
No nisam spreman ostaviti trag,
Nisam ti spreman biti drag!

Prošao sam što sam znao
Nekoliko puta pao
Na udarce oguglao
Zbog ni jednog meni nije žao.

Što me čeka tko će znati
I što ja ću odabrati
Sve se u životu plati
Zbog ničeg se neću otimati.

Ja sa križem od kamena
Ni početka ni amena
Uspravan sam rođen
Svojom voljom vođen.

I ne klečim ni pred kim
Ne preklinjem, ne molim,
Tek pred njom,
Jer je volim dušom svom.
Kada krene krivim smjerom,
Ona spokoj vraća vjerom,
Ona zna
Ona me zaustavlja,
Neka, neka srcem upravlja!

Probija se vjetar hladan
Sve u hladnom stanu škripi,
Samo ljubavi sam gladan,
A kroz misli sjeta sipi.

Ja sam oblak neba snježna
Ja sam brod bez kormilara,
Moja bol je neizbježna
Olupina ja sam stara.

S tobom u sastavu
Neću razvit zastavu,
Da vide svi
Kad me potopiš...

Na pučini mi je mjesto,
Da beskrajem plovim često
Moje ceste sve su duže,
Ja u ruci držim uže
I gubim se u san
Ponekad sam tako umoran!

Nasloni se tu, na ramenu
Mogu podnijeti sve strahove, tuge
Reci mi sve, ja slušam te,
Ispred nas su noći beskrajno duge.
Oblaka od kiše
Ovdje nema više.

Učinit ću sve, ne brini se,
Nas su vezale i sporedne stvari,
Opusti se, zagrli me,
Svoje misli noćas meni podari,
Porazi i nade,
Zajedno se grade.

Ako postoji vrijeme za sve
Onda sada za ljubav je
Bit ću ti štit i bit ću ti sjena
Nek nam je tuga prevarena.
Znam da postoji vrijeme za sve
Tako je bilo i biti će,
Na crti života ti biraš tijek
A mene uzmi za zauvijek!

Ti uzimaš svu moju krivicu
Ti kidaš svu moju živicu
Ljubavi je moja duša sita
Ti je daješ bez da te se pita.

Ti braniš da me nemir hvata
Ti otvaraš odaje od zlata
Ljubavi je moja duša puna
I kad nemir na mene računa.

Mir sam našao danas
Spustio se nad nas
I život sja
Ko molitva sa oblaka.

Sretniji sam otkada te znam
Niti tren sa tobom i ne propuštam
Ti obasipaš mi život čudima
Tu sam da prenesem nadu ljudima!

Dina ima majicu na pruge
Dina nije ka i cure druge.
Iz daljine izgleda baš fino
Samo što je Dina bila Dino.

Dina ima glas ko iz bunara,
Najveća je od sviju stanara,
Svaku večer odlazi u kino
Nitko ne zna da je Dina, Dino.

Dina je za akciju
I za demokraciju
Bezuspješno smjera
Doći do frajera.
Ali Dinu neće
Dina nema sreće,
Dina nema šansu
Dina je u transu.

Preko vrata jesen ljuta
Osušila moje lice,
Zaorala oranice.
Sve od reda ona guta
Pogasila mi je svijeće
Rekla je da neće.

Pijem vodu što se muti,
Ja se borim protiv zala,
Ništa dobra nije dala.
Ona mene neće čuti,
Pa me stišće i pritišće
Uvenulo suvo lišće.

Preko polja magla se nadvila,
Svoj je ispit jesen položila,
Uzela mi obećanje
Da ne vidim u svitanje,
Da ne vidim nju
Poljem svati konje tjeraju
Nekom drugom pjesmu pjevaju.

Dal' može se sve, zaboravit u tren
Jedan život u sekundi izgubljen?!
Dal' postoji znak da je ljubav živjela
Jedna priča koja ti se svidjela?!
Jer dali smo obećanje
Pred posljednje putovanje
To i samo nebo zna
Pa se rastvara.

Poslije tebe je sve kao dan bez sjaja svog,
Kao noć bez toplog neba zvjezdanog.
Poslije svega ja znam, sve ću s tobom mjeriti
Al' me nitko neće razuvjeriti.
Kad jednom se trag zamete
Tad misli su tu da prijete,
To i samo nebo zna
Pa se rastvara.

Još je tvog smjeha u svakom mom snu,
Još uvijek poželim da samnom si tu,
Tamo gdje ljubav je nosila glas
Vidjeh nas...
Tek sitna mi želja je ostala
Da vrati me bar na početak sjećanja...

Tamo gdje smo sretni bili
Gdje smo mladost ostavili
Sastaju se lica nova,
Neka mladost sličnog kova.

Ostale su žive slike,
Zvuci usne harmonike,
Ništa manje, ništa više,
S vremenom se i to briše.

Da si znala što će biti,
Dal' bi htjela ostaviti
Sve što nam je ikad značilo!?
Ja sam negdje s druge strane,
Život ispravlja sve mane
Sve se krivo protumačilo...

Ljubav se rodila u predgrađu mog grada,
Tamo je procvala, a da li cvate sada
Ne znam ja.
Tamo više neću nikada.

Ponekad mirise mi vjetar krišom nosi,
Ja pjevam za tebe, a više ne znam tko si,
Čija si
Tko te gradskom avenijom dovozi?!

Ako vidim te i ako vidiš me,
Ako stvar se opet pokrene,
Ostavit ću sve, ne pitaj me kako,
Dok je nade, dok postoji - ako!

Ne zatvaram oči pred tobom
Jedna si priča iz sjene
Ništa ne nosim sa sobom
Dok šapuću usne ti njene.

Još previše tragova osta
Nada se sa suncem slama
Nikad mi nije te dosta
Al odlučna sam da budem sama

Kralju, učini na kraju
Nek bude fin, završan čin,
I zagrli me kao nju
Budi zbog mene tu
Još dublje ispod kože
Jer ona čekati može!

Kad ko ptica krenem jugu
Naslonim se ja na tugu,
Skupa ćemo preko preći,
Sanjati o prošloj sreći.

Onda svratim još na cugu
Pa se vrtim u tom krugu
Otimam se al' me neda
U oči me pravo gleda.

Ej tugo, vjerna što si,
Prevari me pa se nosi,
Tebe nisam zvao, nit te darivao.
Nju sam zvao, sve joj dao,
Njoj što dala mi je krila
A ona me ostavila...

Nekako mi je - sve
Ionako život bjesomučno pljušti,
I kao kiša je,
I izbljedili su gušti
I ja samo postavljam to - i.
Jer slab mi je sustav, ovaj obrambeni
I tjeskoba neće van
I osjećam se odabran...

I htio bih da imam jedno - pa,
Baš kao ono - pa šta!
Da prekine niz koji je zagospodario
Pa me prevario,
Postario iznutra
I jučer i sutra!
Razapeo kao dijete koje se tek rađa,
I što će ostati, ako ne svađa!
A ona je minutama slađa
I slađa...

Ja dopuštam tijelu da se isplače,
Sa stilom ili bez
Pa da s - i - napravim rez.
Jer pozvan sam na kolače
A oni imaju okus slasti
I pred njima mogu pasti.
Da,
Kolači,
Moja javna ljubav što me štiti,
I ja
I sve što mi znači,
I što je sad i što će biti!