Sewen

Preko vrata jesen ljuta
Osušila moje lice,
Zaorala oranice.
Sve od reda ona guta
Pogasila mi je svijeće
Rekla je da neće.

Pijem vodu što se muti,
Ja se borim protiv zala,
Ništa dobra nije dala.
Ona mene neće čuti,
Pa me stišće i pritišće
Uvenulo suvo lišće.

Preko polja magla se nadvila,
Svoj je ispit jesen položila,
Uzela mi obećanje
Da ne vidim u svitanje,
Da ne vidim nju
Poljem svati konje tjeraju
Nekom drugom pjesmu pjevaju.