Sewen

Putujem stalno, putujem često,
Pitam se kome, gdje mi je mjesto,
Morima snova misli mi brode,
A nikamo ne vode.

Izlazi sunce, kad noć se preda,
Nikoga straga i nikog sprijeda,
Ne vidim tebe, ne vidim ništa
Ni odredišta...

To mi je od svega teže,
Usponi od mene bježe,
A padovi su tu
Imam ih u obilju!

Zamjenio bih sunce njenim pogledom,
Odbacio bih darove zemaljske.
Sve linije s lokalnim voznim redom
I one međugradske,
Dočekao sam,
Da se opravdam.

Zaledio bih sjećanje u trenu,
Pa da se umiri kraj mene.
O Bože, kako samo volim tu ženu,
Teče mi kroz vene.
Ranjen sam,
Al' ne popuštam.

Ako te izgubim
I naplatim što se naplatiti da,
Da li je to moja pobjeda?
Ako te izgubim,
Odričem se i pakla i raja
Dušom od očaja!

Za sedefastim očima
Snove sam konjakom namočio!
Ti vezala si moje izbore,
Otkad sam te uočio.

Za sedefastim očima,
Nagorene duše ispaštam.
Otkad sam nemir savladao
Od tad ti opraštam.

Mislima plovim kanalom tvojih grudi,
I ta me misao iznova budi!
Ko šum na srcu od papira,
To srce mišlju dirigira!

Ka da te nima, a tu si znam
Pa se u skladu s tim i ponašam.
Možda će manje grist,
Kad padnem unesvist.

Ka da te nima, a ja te ćutim,
Pa se u skladu s tim i naljutim,
Bez greške radim sve,
Da lakše pribolin te.

Nima te
Oćeš li oživit,
Jer kako ću priživit,
Bez tebe?!

Nima te,
Oćeš li reć šta
Prije nego ja
Umirin se!

Gledam je dok pegla
Pokret joj je graciozan,
Sve radi sa smješkom,
Ja sam već nervozan.

Ne traži odobrenje,
Ima pogled pravog lovca.
Sve je bez ograničenja,
Samo neka bude novca.

Gledam je dok pegla,
Zanos cijenu diže.
Ne preostaje mi drugo,
Ako je želim bliže.

Ona je divlja zvjerka,
Domaćica cijelog kompleksa.
Što čovjek sebi radi
Za samo malo seksa.

Ona ima sve moje kartice,
Sve su kartice, njene slastice.
Što ću kada tako je božanstvena
U nje mi je čak i zdravstvena!

Večeras zvijezde plešu sa nama
I mjesec pravi počasni krug,
Ni jedna duša neće bit sama
A svakom oprošten je dug.

U ovoj noći pjesma nek vlada,
Kada je rođen Božiji sin,
On daje život, On je i nada
On je sa nama i mi smo sa Njim.

Sretan Božić ljudima,
Mir na zemlji nek je svima
Nadajmo se čudima
Ovaj život smisla ima.
Sretan Božić, sretna Nova,
Pruži ruku, pruži dlan,
Nek nas drži radost ova
Bar jedan dan.

Kao Hogar, glavom, bradom,
Sam se šetam ovim gradom,
Iza mene lik do lika,
Kao vojska očajnika.

Svatko nosi svoje breme,
Nije ovo moje vrijeme,
Jedna bitka, jedan rat,
Jedan poraz i inat.

Ja od divljeg sjemena,
A ti nemaš vremena
Prije ćeš me slomiti
Nego pripitomiti!

Bilo kako bilo, neka govori svit,
Čovik se rodi i triba umrit.
Svak svoje zna i brime nosi,
Triba propoznat u vrimenu ko si.

Sve nevere ljudske i svaki smij
Minjat ne mogu, bija bi grij.
Sve ća smo prošli, sve je to dar,
Ostane uvik, sitnica par.

I da si živija godina sto,
Uvik bi nešto uteklo,
Uvik bi nešto ispustija,
Da nisan tija
Jer puno san se smija.

Još je tvog smija od ispo' kape
Fala ti pape!

Izgorio bih ja, do prvog svitanja
Bez tvojih pogleda i tvoga dodira
Jer nema život moj, odgovor na sve
Ako nema te.

Nismo mi za određeno vrijeme
Više smo za stalno
Više za fatalno
Nesigurno s dozom sitne treme
Krenula je priča
Djevojke, mladića

I sad smo tu i dobro smo
U ulogu sam se uživio.
Da ti budem pratnja, moja ti
Jer bez tebe ne znam živjeti

Izgorio bih ja, do prvog svitanja
Bez tvojih pogleda i tvoga dodira
Jer nema život moj, odgovor na sve
Ako nema te.

Meni se čini da imaš štikle
Sa magičnim praškom.
Ka da su rasle, ka da su nikle
S čarobnim graškom.

Nije mi jasno, kako dok šetaš
Ne slomiš nogu.
Pogledom prođeš i sve rešetaš,
Ja to ne mogu.

Ako te boli, a vidim da je
Izuj se!
Kvragu i moda
Fala ti Bože šta nisam ženskoga roda.

A ima tako plitkih postola,
Moda te crpi.
Ma ti se tada osjećaš gola
A onda trpi.

Ako te boli, a vidim da je
Izuj se!
Kvragu i moda
Fala ti Bože šta nisam ženskoga roda.

Što od mene možeš očekivati?!
Ja sam kao taxi poslijeponoćni,
Slušam priče dežurnih pijanaca
I čekam da se stvori prava uloga
U kojoj ti ćeš biti glavna glumica.

U polusvjesnom stanju život prolazi
I svakim danom stižu novi dokazi,
Da ništa nije kako ja sam shvatio,
A sva bih obećanja sad pozlatio,
Samo kad bih znao pa te vratio...

Život je zbilja,
Duboka spilja, obilja!
Ja se ne snalazim,
Ja te ne nalazim.

Ma kako da zvuči
Ja čekajući u ovom gradu,
Pronalazim nadu,
Da stat ćeš mi na put!
Ti znaš gdje sam,
Sam još jesam,
Na trnje naviknut!

Imao sam prijatelja u nekom prošlom životu,
Danas ne mogu ispričati ni jednu anegdotu.
Samo se sjećam obećanja, još ćemo se čuti,
Trebalo se prije svega na bombe naviknuti.

Imao sam prijatelja, Smederevskog lika,
Samo mu ime pamtim, na slici uz mene Žika.
Dal' ću ga ikada sresti, odzvanja kao jeka,
Ja sam tek jedan Dalmoš što s nevjericom čeka.

A slične su nam molitve i sveci,
Slični su nam datumi i predci,
Za ono što se desilo, Žika je najmanje kriv,
Ja samo želim znati, dal' još je živ!?
Pa da sjednemo za isti stol,
Podjelimo i sreću i bol.

Nekad su ulice imale heroje,
I Prljavci su pjevali o njima.
Danas se ljudi - ljudi boje,
A svaki pokret se snima.

Nekad su ulice imale svirače,
Nekad se ovdje svirao rock.
Danas kad druge vrijednosti znače,
Ja nemam kome stati uz bok.

Novi vjetar koji puše sa svih strana,
Protiv masline, što još je neubrana,
To nisam ja...
I neću biti nikada!
Svejedno je da li znam
Ili samo pretpostavljam,
U ime nekih vremena dičnih,
Pitam se ima li još meni sličnih!

Sklon sam da odbacim
Sve što mi je sveto.
Života brutto
Tuga uzme netto,
A tuga, kao tuga, svaka ista,
Rođeni sam mazohista.

Pucam k'o balon,
K'o da sam od pjene
Po zidu perfektno se
Množe sjene
A sjena, kao sjena, svaka ista
Ja sam rođen k'o pehista.

Dok glazba svira, krivi takt
S vragom sam napravio pakt,
Nebi razumjela ni da se trudiš
Ionako samo kudiš.

Kao rosa prelazim u mraz,
Godišnjem dobu putokaz
Sam ja
Samo to je dobra promjena.

Nema načina da provjerim
Razlog zašto da se povjerim,
Sve znaš
Navikla si da mi otimaš.

Bila je nesretna
Bez igdje ikoga,
Samo je krenula,
Zora je svanula.

Znala je ako se,
Ikada okrene,
Sve će se vratiti,
Šamar zaboljeti.

Nada, ime joj je Nada,
Tamo gdje je sada,
Ne smijem odati
Da se bolna prošlost ne vrati.

Danas je svoja,
Danas je moja,
Dugo se znamo
Sad ima kamo.

Prošlost je štetna
Danas je sretna,
Leti kroz život
Sam svoj je pilot.

Malo smo tulumarili,
A zora sviće,
I sve smo zanemarili
Još jedno piće, daj,
Putničko, zoro pričekaj!

Pošteno smo zaglavili
A ona čeka,
Samo smo malo slavili
Pa neka, nek se zna
Zbog nje je glava pijana.

Dok se nismo vezali,
Više smo se zezali,
Više smo se ljubili,
Gdje smo to izgubili...

Ti u braku pamtiš svaku,
U jajetu tražiš dlaku,
Pa nas režeš kao nožem,
A ja to ne možem.
Ja u mraku hoću svjetlo,
Iza vrata čekaš s metlom,
Kad bi barem mekša bila,
Kada bi olabavila...
Ne srami se mila,
Što si se napila!

Priko polja ide cura, lipša od dragulja,
Ja je gledan pa san joj se lagano prišulja.
Umorna je i na kamen odmorit je sila,
Mene gleda, al' mi ništa reći nije tila.

Di si resla, lipa curo, od majke i ćaće,
Ma nesmin ti ništa reći jer pape saznat će.
Ti ne reci niti riči, livin okom migni,
I ako ti dodijavam, ti se samo digni.

Ostala je lipotica i sutra je došla,
Ajde reci lipa curo, bili samnom pošla.
Otišla bi al' me moraš kod mojih isprosit,
Eto mene, sutra ću ti i darove nosit.

Društvo se noćas razuzdalo,
Samo se popilo pa stalo,
Što si sve vidjela
Što si doživjela,
Kao da ti je bilo malo.

U svemu imam ja kontrolu,
A ti si plesala po stolu,
Bilo ti milo,
Njegovo krilo,
Odgovori su u alkoholu.

Što trijezan misli, to pijan radi,
Tko će da te iz ovoga vadi?

Ne želim se žaliti,
I ovu noć ću odvaliti,
Onako kako znam
Izgorjet ću sam!
Znaš da te napuštam!

Kad mi se lice ozari o smija
Svi mi kažu,
Tako si se i ti smija!
I kad bi se o boli u sebe skrija,
Svi mi kažu,
Tako bi i ti tija.

A tebe ni,
Svi su naši stari zaspali.

Kad bi sa svima šale zbija,
Svi mi kažu
Tako nas je i On nasmija!
I kad bi o suza zamantan sija,
Svi mi kažu,
Takvi bi i On bija.

A tebe ni,
Svi su naši stari zaspali.

Moj nono, moj dida,
Odavno se prida.
A samo On je zna
Savjet da mi da.
Moj dida, moj nono,
Još kad čujem zvono...
Put do crikve vodi,
Znan takvi se samo jednom rodi...

Da mi se probudit prije
Nego san me razotkrije,
Probudit se u trajanju sna
Prije dvajest godina
I bit dite
Ej svite...

Da mi se probudit prije
Nego bol me prisavije,
Probudit se ka u nekom snu
Davnom proliću
I bit dite
Ej svite...

Da mi je to šta teško bit će,
Pa da sve stavin u dvi, tri vriće,
Misto kušina jube.
Da mi se ne izgube,
Misli i nade i želje,
Moje zadnje veselje!

Predlažem da mi se sudi
Bez porote, itoga trenutka,
Rješimo to kao ljudi
Ili smo ko dva lutka?!

Na koji si me način prestala voljeti
I ja bih to htio znati
Pa da se na početak vratim.

Uhvati me tuga nespremna,
Tuga neponovljiva,
Sjetom kidam negative
Osvjetljene sličice
I pred tobom ničice ću pasti
Ti se tugom slobodno počasti.

Predlažem da mi se sudi
Uz izvršenje kazne u trenu
Rješimo to kao ljudi
Kad loše stvari krenu.

Na koji si me način prestala voljeti
I ja bih to htio znati,
Pa da ti istom mjerom vratim.

Oblak misli, skroz mi se razrijedio
Otkako sam ljubav ja povrijedio!
Baš me briga što sam druge varao,
Al' mi žao, nju sam razočarao.

Kada prođe, neće me prepoznati,
Bolje da me grom iz neba udari,
Baš me briga što će mi se desiti,
Bar ću tada boli se razriješiti.

Dala mi je svijet na dlanu,
U svom srcu stan i hranu,
Volio bih da me ravnodušnost krijepi,
Oboje smo stari bili slijepi!
Sad bih dao puno više,
Da sav pelud speru kiše,
Volio bih da mi grijehe snovi sruše,
Pa da novi vjetar mi zapuše!

S kim to kradeš korake,
S kim to gledaš oblake,
S kim to putuješ i sniš
Kome uvijek oprostiš?

Mene nisi sljedila
Mene si zaledila,
Meni ostalo je sad
Jedino da budem gad!

Ali ne,
Još te volim previše.

To što u svim licima
Vapim za užicima
Koje nisi pružila,
Nisi me zaslužila.
To što trošim sve na dug
Ispijem u jedan cug,
Ako odem, nek se zna
Nisi me zaslužila.

Tko može svima ugoditi,
Nije se trebao ni roditi.
Ne živim život za druge ljude,
Pogreške i zablude.

Tko želi svakom se svidjeti,
Takve ne želim ni vidjeti,
Srednje ime mi je Mrgud
Krut i stvrdnut!

Ja sam neprilagođen
U svijetu ovacija,
U svijetu iluzija,
I lažnih donacija.

Ja sam neprilagođen,
S bolom u prostati,
U ovim ću godinama
Takav i ostati!

Sviđa mi se kako, demonstriraš silu,
Dotjerana, namazana, sva u etno stilu.
Sjedaš, noga preko noge i dok skidaš jaknu,
Svi bi htjeli da su blizu, da te barem taknu.

Ne dolazim često, ne poznam elitu,
Lakše mi je držat sjenu, tu sam u tranzitu,
Došao sam na nagovor, sad mi nije žao,
Drago mi je da sam noćas vani izašao.

Za ženu, kao ti
Vrijedi riskirati,
Vodka, juice, dvije kocke leda,
Pa krenimo sreda...

Noćas si kraljica k'o sa ekrana,
Ne nudim puno, al' ključ od stana
Možeš imati istoga trena
Čuvat će te ona moja sjena!

I nema dana da se tebe ne sjetim,
U mislima ti dah na licu osjetim,
I gledamo se očima što ne lažu,
Al' sjećanja mi više znam ne pomažu.

Na drugom kraju svijeta, tvoja stanica,
Na mojoj strani, prostrana oranica,
Za djevojku iz grada, s periferije
Al' reče, pusti ružu i ne beri je...

Svi su svoju pjesmu imali,
A od nas savijet uzimali,
Svi su pronašli svoje krilo,
A nama pomoći nije bilo.

Vani svilen mrak,
Kao nada zadnja
I tiho nestaje
Ova večer Badnja
Dal' upitat ćeš se ti
Kome Božić dolazi.

Sa neba pahulje,
Zabijelit će nam put
Al' škripu cipela
Nitko neće čut.
Nitko pa ni ti
A Božić dolazi.

U sobi okićena jelka
I poklon koji nekog čeka
U tvom srcu iskra sja
To nisam ja!

Svejedno gdje si ti
Kad grad se zabjeli
U ponoć pomisli
I osmjeh zadrži
Sata kazaljke
Kad se poklope
Sretan Božić nek ti je.

Svejedno gdje ćeš bit
Kome nazdravit
Kad ponoć zazvoni
I sjaje darovi
Pod borom želja je
Želja za tebe
Sretan Božić nek ti je.

I nek se snovi ostvare!

Sretan Božić svakome!