Imao sam prijatelja u nekom prošlom životu,
Danas ne mogu ispričati ni jednu anegdotu.
Samo se sjećam obećanja, još ćemo se čuti,
Trebalo se prije svega na bombe naviknuti.
Imao sam prijatelja, Smederevskog lika,
Samo mu ime pamtim, na slici uz mene Žika.
Dal' ću ga ikada sresti, odzvanja kao jeka,
Ja sam tek jedan Dalmoš što s nevjericom čeka.
A slične su nam molitve i sveci,
Slični su nam datumi i predci,
Za ono što se desilo, Žika je najmanje kriv,
Ja samo želim znati, dal' još je živ!?
Pa da sjednemo za isti stol,
Podjelimo i sreću i bol.
Post je objavljen 19.12.2011. u 07:20 sati.