I
Nekako mi je - sve
Ionako život bjesomučno pljušti, I kao kiša je, I izbljedili su gušti I ja samo postavljam to - i. Jer slab mi je sustav, ovaj obrambeni I tjeskoba neće van I osjećam se odabran... I htio bih da imam jedno - pa, Baš kao ono - pa šta! Da prekine niz koji je zagospodario Pa me prevario, Postario iznutra I jučer i sutra! Razapeo kao dijete koje se tek rađa, I što će ostati, ako ne svađa! A ona je minutama slađa I slađa... Ja dopuštam tijelu da se isplače, Sa stilom ili bez Pa da s - i - napravim rez. Jer pozvan sam na kolače A oni imaju okus slasti I pred njima mogu pasti. Da, Kolači, Moja javna ljubav što me štiti, I ja I sve što mi znači, I što je sad i što će biti! |
| < | siječanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||