Sewen

Zacvilila su vrata, našeg trošnog stana,
Kad si se iskrala, mržnjom otrovana.
A meni je to bila, bezazlena svađa,
Tebi razlog više, da si drugom slađa.

Dal' će se sa tobom, ikad znati snaći,
Kad zaprijeti vjetar, kiša, a dani su kraći.
Od sitnica satkano je, ono što nas grije,
Sad nas drugi kradu, sada je ničije.

Još se zacrvenim od jada
Dok se pitam, kako ti je sada.
A otkud mi pravo na to
Kad sve je gotovo.

Ja uredniji sam postao,
Još poštanski je pretinac ostao
Da ga uredim i stavim bravu,
Ako se vratiš, ako sam u pravu.