META
Jutros se sunce diglo sa pogrešne strane
I duže je trebalo danas, da jutro svane. Nerado priznam jer tuga, uhvati s leđa, Kao i ljubav tvoja pa me izvrijeđa. Miriše kava sa mlijekom i pecivo vruće, Znam miris stiže do tebe, do tvoje kuće, Sve što si voljela nekad, još uvijek imam, Nisam od onih što neda i samo uzima. Da može proljeće izmjerit sreću Ja se u ostalo mješati neću, Pa da mi da tek pelud sa cvijeta I da te moja prisutnost ne smeta, Lakše ću podnijeti to što sam meta Jer toliko teži sva moja sjeta. |
TEBI PIVAN JUBE
Ponoć, niz zidove se sliva
Pismu tebi pivan Moja jubavi Nisan, nisan zaspa nisan Kraj tebe bi disa More jubavi. Zora, nebi zora bila Razvila mi krila Moja jubavi Da srce se stegne i kraj tebe legne Zauvik. Tebi pivan jube Da vratila bi mome oku sjaj Sad me ne puštaj da mrem Kad je čovik ostavljen Priti kraj Tebi pivan jube, sve san tebi da Da kraj tebe živin, da ti se divin To i Bog zna! |
LJUBAV OD NAS PRAVI SLABIĆE
Sve je laž, jedina,
I to što nije, laž poprima, Koraci moji škripe, I nosi me vjetar ko cvijet lipe. I nema sunca i kiše bit će Ljubav od nas pravi slabiće. Sve je laž, jedina, Samo čovjek, pretjera, Ne dopusti da te truju, Ne mjenjaj idilu za oluju. I nema sunca i kiše bit će Ljubav od nas pravi slabiće. |
DOK SVE PROPADA I TONE
Sreo sam sve ljutske nakaze
Al' uvijek me noviji nagaze, Kad posumljaš da si pobjedio Spoznaš da, novi te sredio. Činim sve da bih preživio, Bijah bjel, sad sam posivio, Naginjem na crne tonove Svijet prljav je i stvara klonove. Okačih sreću na rasvjetni stup Čvrsto se držim da ne ispadnem glup, Ne želim u duge kolone, Dok sve mi propada i tone. I ti se svima hvališ da si moja bivša Ne čekaš da se bura oko misli stiša, Tvoj akademski osmjeh izgleda brutalno Ne želim misliti, a ponavlja se stalno U mladosti sam ministrirao, Sve tajne sam tad registrirao, Bliže drama je nego poezija, Al' dobro je, tuče amnezija. A nakaze još defiliraju Tajne se sve razotkrivaju, Ja pješačim to je jeftinije, Gledam zastavu, ma hajde skini je. Okačih sreću na rasvjetni stup Čvrsto se držim da ne ispadnem glup, Ne želim u duge kolone, Dok sve mi propada i tone. |
POKUŠAJ
Noćas je mjesec, još niže pao,
I lijevo rame mi dotakao. Osmjeh na licu, vidješe svi, Bio bih sretan da si i ti. Život ko kreda, lako se piše Kreda se troši, nema je više. Ne brojim ništa, ništa se ne zbraja, Al' daj mi ruku, idemo do kraja... Ja bih se navikao na to, Da živimo, zajedno, Dat ću ti mjesec, sav njegov sjaj, Sve što te molim je - pokušaj! |
MLADEŽ
Da san isti ka ti
To mi govoru svi. Da iman sve mote tvoje I one ća se ne broje... Reka si mladež je srića, Jedan ka nijedan, sića, Toga si iskopa Pa se razbolija. Na isto misto, iman ga ja, Da me na tebe posića. Al' ga ne diran S njime sam miran, S njim sam na ti I kad me zasvrbi! |
JA
I da razdilin se ja
Ka i voda od uja, Tebi nebi bilo pravo Ka da se i ne poznamo. Ti si svitlo, ja san mrak, Plavetnilo i oblak, Sad smo mogli imat sve, A ti bižiš od mene. Ja, Iskidana bandira, Kad je vitar potira, Pa sve oko sebe mlati Pa je nima ko oprati. Ja, Boja mi poškurila, A prošlo je godina, Još se nisan navika, Misli, neću nikada. |
JESENJI ANGELUS
Jesen se vraća
Tko zna, gdje misli odlaze. Nepovratno, Ja vratit ću ih u kofere. Sve ostaje, Izgubljen plam u očima, Al' vratit ću se, Kao na mjesto zločina. Preteškim kapcima gledam u vis A dolje na dnu, čeka Anubis, Ja bi po srijedi, sa tobom bio, Ti me zavedi, to bih htio. Jesenji angelus i ti i ja, Ljubav nam puna anomalija, Neka, neka, Dok te netko čeka... |
| < | rujan, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||