Sewen

Opet će sunce, kapnut sa neba,
A kiše nema kada nam treba.
Kako se samo sve krivo izvaže,
I uvijek fali, ono najdraže.

Što put je duži, navike cvatu,
Sve ono uz put, čuvam u zlatu.

Bez zablude, sve će ostat ko prije
Samo se netko, više ne smije,
Al' si nas takla, tvoj smjeh je tražen,
S ponosom tvrdim, da sam zaražen.

Ako je raja, koliko i vjere,
Ne mogu ljudi, to da izmjere.
Dok srce titra, dok kuca u nama,
Ti nikad više, nećeš bit sama.

Što put je duži, navike cvatu,
Sve ono uz put, čuvam u zlatu.

Kada se navikeš tu gdje se pjeva,
Sitnicu od tebe, duša zahtjeva.
Čekaj nas, za nas kaži riječ, dvije,
Voli te Lado, tvoj osmi be!

18.08.2011

More sve moje želje pokriva,
I dosta tajni u sebi skriva.
More je uvik u pismi, priči,
Sve tuge svita, more izliči.

More je spiza umornih duša,
Sritan je oni ća more sluša,
More je vira, more je čežnja,
I kad te dira samo do gležnja.

More srićo moja slana,
Ja sam bark privezana,
Al si slaje o slabosti,
Al si izvor o radosti.

More milost tvoja kripi,
Ti potiraš kad zaškripi,
I kad tvoji vali traju
Po sili te pripoznaju!

Prije ti nisan smeta
Da nebi se afeta,
O koluri, jubavi.

Al sidi tu na banak,
Vrime mi, još san franak,
Prikini mir, ajmo u đir.

Liberaj me dešvana,
Prokida sa svih strana
Jer fali mi jubavi.

Dosta me život grata,
Malo mi da đelata
Ni liposti, ni kriposti.

Cili vik, ka na dvi live noge,
Ol san Bogu ja petava roge,
Dišparan broj san ja
Išten gambet infotan.

Kad riječi nisu utjeha
Kad nigdje nemaš nikoga,
Sjeti se što smo imali
Tamo gdje sunce zalazi.

Na stolu čeka vrući tost
Odavno ovdje nisi gost,
Ti znaš da ću te čekati
Tamo gdje sunce zalazi.

Od tuge ja sam stariji
Da bi me još povrijedila,
Detalje na limariji
Lako bi duša sredila,
Ja ovdje nemam nikoga
Al' um se dobro snalazi
Čekam da bi se vratila
Tamo gdje sunce zalazi.

Ka da je lako ignorirat grimasu,
A svi je imamo ovih dana.
Fališ nam, fališ masu
I neće riči sa usana...

...

Ne more sićanje uteć iz grudi,
Tamo di jesi, sritna nam budi...

I uvijek tako započne mi dan
Ja sam do grla tugom zakopčan,
Ne znam s kim se borim,
Brzo se umorim,
Koracima sporim.

Da, uvijek tako započne mi dan,
Jer sam iz tvog zagrljaja istjeran,
Kriva riječ je pala,
Imenom me zvala
Zvala i ostala.

Ljubav uvijek traži dom,
Ti joj vrati osmjehom,
Dočekaj je i ugosti
Zapjevaj joj od radosti.
Ljubav uvijek šansu da
Svima nama pripada.
Ti oprosti krivi slog
Budi danas iznad tog.
Volim te

Moj svijet se kida, moj svijet se ruši
Ovdje i zidovi imaju uši!
Al' neće čuti jauk od mene,
To tako mora, to tako krene...

Kitim se mrakom, zora se kida,
Ja sam bez sluha, ja sam bez vida,
Dodir ne poznam, to je tek kazna,
Prohladna soba i postelja prazna...

Dosta mi je bit poeta,
Odavno mi sve to smeta,
Ja bih mjenjao riječi za djela,
Jer ja sam ko tijelo sa raspela.
Valjda će Uskrs pasti
Na dan kad sam stao rasti!

Pomrčina u mom svijetu
Ti na crvenom tapetu,
Preljeva se magla bijesno
Sve je tvoje neumjesno,
Sve je gordo, ponos lažan,
Ja ti više nisam važan.

Ne razmišljaš o mom svijetu,
Nisi samnom u duetu,
Tvoje pjesme tko li čita
S razglednica grada Splita.
Sve je gordo, ponos pada
Uvijek romantika strada.

Zaslužila si medalju za djela
I to je istina cijela...
A medalja se izjela!
Krivim te, samo tebe krivim,
A ne mogu bez tebe da živim.

Nižu se vedrina i suša,
Mješaju se sa kišom.
I moje srce sluša...
Posmatra ih krišom.

Moj svijet je moja nada,
I u ove sate kasne,
Umor kad savlada...
Poruke su jasne.

Ne odustajem se buditi,
Ne odustajem ni spati,
Još imam za ponuditi...
I neću odustati.

Poći ću s mirom svojim,
Okrećem vjetru lice,
Nek šiba, ja se ne bojim,
Bacite maramice...

Zaustavi vrijeme, zaustavi dah,
Kraljica pada, dajem ti šah.
Ostavljam izlaz da mirno odeš,
Prije no srce strijelom probodeš!

Ne gledaj na to, kao na poraz
To je samo dokaz,
Da sam iskren do kraja
K'o onda kad si mi trebala.
I kako god da zvuči
Znam i tebe slično muči,
Rastanimo se
Jer ni ti ne voliš me.

Zaustavi vrijeme, ti nemirni sati
Moraju jednom otkucati,
Rukuj se samnom, pomiri s tim,
Da nađem mir i ne mislim.

Rođen san ka totalna žutina,
Odgojila me strina.
Moji su bili u Švabiji
Od sviju san bija slabiji.

Iman svoje, a ko zna di su,
Davno me vidili nisu.
Ostala mi jedna slika,
I ja san se njih odvika.

Rekla mi ekipa, da san ko pile,
Ležin u lancunima o svile
A svi su ladni ka ludara,
I svaka me rič udara.

I svaki put se dočekan na vile
Srce su mi probušile
Sve lipe stvari me od judi dile
Jesan, ja san ko pile...