Moj svijet se kida, moj svijet se ruši
Ovdje i zidovi imaju uši!
Al' neće čuti jauk od mene,
To tako mora, to tako krene...
Kitim se mrakom, zora se kida,
Ja sam bez sluha, ja sam bez vida,
Dodir ne poznam, to je tek kazna,
Prohladna soba i postelja prazna...
Dosta mi je bit poeta,
Odavno mi sve to smeta,
Ja bih mjenjao riječi za djela,
Jer ja sam ko tijelo sa raspela.
Valjda će Uskrs pasti
Na dan kad sam stao rasti!
Post je objavljen 09.08.2011. u 09:57 sati.