Jutros se sunce diglo sa pogrešne strane
I duže je trebalo danas, da jutro svane.
Nerado priznam jer tuga, uhvati s leđa,
Kao i ljubav tvoja pa me izvrijeđa.
Miriše kava sa mlijekom i pecivo vruće,
Znam miris stiže do tebe, do tvoje kuće,
Sve što si voljela nekad, još uvijek imam,
Nisam od onih što neda i samo uzima.
Da može proljeće izmjerit sreću
Ja se u ostalo mješati neću,
Pa da mi da tek pelud sa cvijeta
I da te moja prisutnost ne smeta,
Lakše ću podnijeti to što sam meta
Jer toliko teži sva moja sjeta.
Post je objavljen 30.09.2011. u 13:18 sati.