KAD ME SMIJEH NAPUSTI
Okrećeš glavu, zar ti neugodno nije,
A bio sam onaj što te najbolje nasmije. Do prije 5 sam minuta bio titraj u oku, Sad ko student što ispit nije dao u roku. Okrećeš glavu, mi se ne poznamo više, Naši puti se dijele, vjetar nam tragove briše, Otkrih ti planove gdje sam htio vidjet nas dvoje Pomislih, život je jedan, takvi se rijetko spoje. Nit do mene, nit od mene, Riječ da bol izusti, Tek tišina ostala je, Kad me smijeh napusti |
| < | listopad, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||