Sewen

Jutros se sunce diglo sa pogrešne strane
I duže je trebalo danas, da jutro svane.
Nerado priznam jer tuga, uhvati s leđa,
Kao i ljubav tvoja pa me izvrijeđa.

Miriše kava sa mlijekom i pecivo vruće,
Znam miris stiže do tebe, do tvoje kuće,
Sve što si voljela nekad, još uvijek imam,
Nisam od onih što neda i samo uzima.

Da može proljeće izmjerit sreću
Ja se u ostalo mješati neću,
Pa da mi da tek pelud sa cvijeta
I da te moja prisutnost ne smeta,
Lakše ću podnijeti to što sam meta
Jer toliko teži sva moja sjeta.

Ponoć, niz zidove se sliva
Pismu tebi pivan
Moja jubavi
Nisan, nisan zaspa nisan
Kraj tebe bi disa
More jubavi.

Zora, nebi zora bila
Razvila mi krila
Moja jubavi
Da srce se stegne i kraj tebe legne
Zauvik.

Tebi pivan jube
Da vratila bi mome oku sjaj
Sad me ne puštaj da mrem
Kad je čovik ostavljen
Priti kraj
Tebi pivan jube, sve san tebi da
Da kraj tebe živin, da ti se divin
To i Bog zna!

Sve je laž, jedina,
I to što nije, laž poprima,
Koraci moji škripe,
I nosi me vjetar ko cvijet lipe.

I nema sunca i kiše bit će
Ljubav od nas pravi slabiće.

Sve je laž, jedina,
Samo čovjek, pretjera,
Ne dopusti da te truju,
Ne mjenjaj idilu za oluju.

I nema sunca i kiše bit će
Ljubav od nas pravi slabiće.

Sreo sam sve ljutske nakaze
Al' uvijek me noviji nagaze,
Kad posumljaš da si pobjedio
Spoznaš da, novi te sredio.

Činim sve da bih preživio,
Bijah bjel, sad sam posivio,
Naginjem na crne tonove
Svijet prljav je i stvara klonove.

Okačih sreću na rasvjetni stup
Čvrsto se držim da ne ispadnem glup,
Ne želim u duge kolone,
Dok sve mi propada i tone.

I ti se svima hvališ da si moja bivša
Ne čekaš da se bura oko misli stiša,
Tvoj akademski osmjeh izgleda brutalno
Ne želim misliti, a ponavlja se stalno

U mladosti sam ministrirao,
Sve tajne sam tad registrirao,
Bliže drama je nego poezija,
Al' dobro je, tuče amnezija.

A nakaze još defiliraju
Tajne se sve razotkrivaju,
Ja pješačim to je jeftinije,
Gledam zastavu, ma hajde skini je.

Okačih sreću na rasvjetni stup
Čvrsto se držim da ne ispadnem glup,
Ne želim u duge kolone,
Dok sve mi propada i tone.

Noćas je mjesec, još niže pao,
I lijevo rame mi dotakao.
Osmjeh na licu, vidješe svi,
Bio bih sretan da si i ti.

Život ko kreda, lako se piše
Kreda se troši, nema je više.
Ne brojim ništa, ništa se ne zbraja,
Al' daj mi ruku, idemo do kraja...

Ja bih se navikao na to,
Da živimo, zajedno,
Dat ću ti mjesec, sav njegov sjaj,
Sve što te molim je - pokušaj!

Da san isti ka ti
To mi govoru svi.
Da iman sve mote tvoje
I one ća se ne broje...

Reka si mladež je srića,
Jedan ka nijedan, sića,
Toga si iskopa
Pa se razbolija.

Na isto misto, iman ga ja,
Da me na tebe posića.
Al' ga ne diran
S njime sam miran,
S njim sam na ti
I kad me zasvrbi!

I da razdilin se ja
Ka i voda od uja,
Tebi nebi bilo pravo
Ka da se i ne poznamo.

Ti si svitlo, ja san mrak,
Plavetnilo i oblak,
Sad smo mogli imat sve,
A ti bižiš od mene.

Ja,
Iskidana bandira,
Kad je vitar potira,
Pa sve oko sebe mlati
Pa je nima ko oprati.

Ja,
Boja mi poškurila,
A prošlo je godina,
Još se nisan navika,
Misli, neću nikada.

Jesen se vraća
Tko zna, gdje misli odlaze.
Nepovratno,
Ja vratit ću ih u kofere.

Sve ostaje,
Izgubljen plam u očima,
Al' vratit ću se,
Kao na mjesto zločina.

Preteškim kapcima gledam u vis
A dolje na dnu, čeka Anubis,
Ja bi po srijedi, sa tobom bio,
Ti me zavedi, to bih htio.

Jesenji angelus i ti i ja,
Ljubav nam puna anomalija,
Neka, neka,
Dok te netko čeka...