Sewen

Znam, bili smo junaci kvrata,
U ono naše doba.
Znam, pala je kriva karta,
Pala su oba.

Znam, da smo skrili satove,
A kucanje čujem,
Znam, stvorili smo ratove,
A o miru snujem.

I gdje su sad, sve naše šale,
Da li bi me nasmijale,
U ove godine pozne,
Brze i nervozne...
Gdje su sad sva ona veselja,
Spontana, bez želja,
Možda su godine to,
I sve je nestalo.

Znam, hladno je proljeće,
Srušila se klupa,
Znam, vratiti se neće,
Nismo više skupa.