Sewen

Za me' tuga ne prestaje, nikada,
Sa njom liježem u krevet.
Od posljednjeg susreta s tobom,
Godina je 29.

U dane neka, kada svijet se časti,
Kada ljudi mole, svetkuju svi,
Dođe ta slabost pod tanku kožu,
I oči mi teške namoči.

To je prokletstvo koje me cilja,
Ja iznova padam kao po planu,
I čini mi se, sve boli svijeta,
Pod ovu moju kapu stanu.

Ako si gore, a vjeruju i tvrde,
Nemoj mi noćas pohoditi sne.
29, toliko već ima,
Jer ionako, preteško je!