Sewen

Ispisuju povijest gramatičkim greškama,
Suvlasnici naših sputanih diša.
Mi za njih stavismo otisak prsta,
Da svakog ponaosob posluša.

Pa smo od krakova kockice pisali,
Ponosno nosimo metak u grudima,
I sve je manje smionih i sretnih,
Među ovim spontanim ljudima.

Budim se stiješnjen između zala,
Podjeljen, rastrešen, remetim muk,
Čovjek bi čovjeku, ljutstvo trebao bit,
Al' čovjek je čovjeku postao vuk!