Sewen

Jednom smo se zaigrali,
I zar bi to trebalo što značiti?
Meni je ostala sitna tjeskoba,
Koju ću čuvati do groba.
A u tebi još jači poriv,
Neizgovoriv!

Ja rekoh, bez osjećaja samo,
Jer jedno drugom ne pripadamo.
I pod zakletvom prevarih,
U tome ostarih!
Ne želim se niti sjećati,
Ni vjećati!

I čemu ovaj razgovor lažni,
Mi smo tu nevažni!
Važne su spone koje nas vežu
I potežu!
Zato zbogom, zbori tiše,
Zapravo, ne govori više!