Sewen

Čiji su ono prozori?
Svijetlo se noću ne gasi,
Da se nikad ne zaboravi!

Bila je vila stasita,
Najljepši cvijetak plemena,
Preljepa diva, naša Jelena.

Bila je prvo čitanje,
Sumrak i novo svitanje,
Sad je nema, sad se ne čuje.

Dođoše ljudi pogani,
Otrovna strela je rani,
Krv je tekla, da ne preživi.

Donesi prve ljubice,
Što cvatu dok još zima je,
Da se diva, u snu umije...