Sewen

Odem tako, u godine neke,
U mislima prođen mladost cilu,
Ćutin miris kruva ispo peke,
Čujen pismu, divojci na silu.

Probudin se često prija dana,
I pomislin kako nan je bilo.
Odma pođe pisma sa usana,
Zatrese se o dragosti tilo.

Je, lipo je sa vrimenom ići,
Lipo je živit, lipo je bit,
Iz kojeg gnjizda, bili smo tići,
To nesmi se nikad zaboravit.

Dragi moji, nek nas Bog sačuva,
Nek nas vodi, di nan srce oće,
Nek nas drži miris toplog kruva,
Kad nas stegne o puste samoće.