Sewen

Vizije su mi kastrirane!
Takav je moj mir,
U isčekivanju plodnosti.
Minute mi se mrve.

Ubačen u naručje sjena,
Svoju nesposobnost šibam,
Kovitlajući se ovijen bakrom,
Da ne nasljedim pamet.

Vizije su mi sumanute!
I više ličim na vezira,
Nego na aristokrata,
Sladunjava osmjeha.

Posisah sojino mlijeko,
Dok rastrošno dijete bijah.
Apokaliptički zaigrano,
Sanjajući odiseju....

Ja sam uličar,
Vizionar bijele kože.
I pitam se samo,
Gdje li je sada Bog?!

Futuristički sam rastrojen,
Očajan i blijed, nesuglasan,
Shrvale me prazne odluke,
I poslijepodnevno sanjarenje.